Krvožedni stanari Lijepe naše

Objavom romana ”Vampir” Borisa Perića, Hrvatska je naglo postala svjesna svog vampirskog naslijeđa. Istarsko mjestašce Kringa odjednom je postalo predmetom velikog interesa za svog nemrtvog stanara. Vampir iz Kringe, istarski Grof Drakula, najstariji europski vampir - sve su to epiteti kojim je ovjenčan naš Jure Grando. Pa, iako najpoznatiji, on nije i jedini hrvatski krvopija. Upoznajmo neke od vampira što obitavaju u našim krajevima.

Jure Grando
Krenimo upravo od paklenog Jure. Svi već znamo priču, ali da ponovimo:
Vraćajući se s pokopa u kojem je lakoj zemljici predao Juru Grandu, jedan je pavlinski redovnik imao što vidjeti. Juru kako živo sjedi kraj vrata kuće svoje udovice. Potom istarskim gradićem Kringom počinju kolati priče o tamnoj figuri koja lunja ulicama. Svojim kuckanjem na kućna vrata, demon priziva naglu smrt ukućanima. Svoju udovicu napastvuje u dugim noćima sišući joj toplu krv.

Kako bi izgnali demona, narod je s raspelima krenuo u pohod na Grandin grob. Ondje su zatekli prizor nacerenog mrtvaca koji ničime nije odavao da već neko vrijeme provodi pod zemljom. Da bi se zauvijek riješili Jure, pomogao je tek egzorcistički obred uz višestruko zabadanje glogovog kolca u tijelo i odsijecanje glave. Jure ipak ne mrda iz Kringe, već ju je posve obuzeo – ali, ovaj put kao mamac za turiste.

Zmijoliki vampiri iz Požege
Jedan zapis iz osamnaestog stoljeća govori o slavonskom mjestu imena Possega gdje je zmijoliki vampir napadao ovce i ljude. Liječnici što su došli istražiti slučaj, otvorili su grob posljednje žrtve koja je ležala u grobu već tri tjedna. Na svoj užas, otkrili su posve svježe tijelo nenačeto truleži. Za svaki slučaj, poslužili su se starim dobrim kolcem te odrubili glavu svim žrtvama, a potom spalili njihova tijela. Tako su se prilično uspješno riješili vampirske pošasti, toliko uspješno da je legenda odavno zagubljena, a postojeći zapisi su vrlo šturi. Čak ne možemo sa sigurnošću reći da zapisi govore o hrvatskoj Požegi s obzirom da u obližnjoj Srbiji također postoji istoimeno mjestašce. 

Morlački vampir
I hrvatski otoci skrivaju priče o neobjašnjivim događajima. Poput one o djevojci iz Vrboske na Hvaru koja je pripadala obitelji Morlaka, dalmatinskih nomada. Nju je u crnoj noći pohodio duh čovjeka umrlog prije petnaest godina ostavivši je u polumrtvom stanju s ugrizima na vratu. Njeni su roditelji prepoznali krvnika svoje kćeri. Bio je to duh mladog neženje preminulog prije petnaest godina. Roditelji nesretne djevojke su razjarili čitavo selo i pohrlili na mladićev grob. Već pretpostavljate – zatekli su tijelo u netaknutom stanju pa su ga dobro izboli i spalili. Mladoj su djevojci oko ranjenog vrata svezali krpe umočene u krv nemrtvoga kako bi je izliječili. No, ništa je nije moglo spasiti, već je umrla na rukama svog oca. Prije toga ga je natjerala na jezivo obećanje - da će raskomadati njeno beživotno tijelo kako i ona ne bi postala vampiricom.

Vampir(ica) iz Kneginca
Kneginec, selo kraj Varaždina, skriva priču o neobičnoj bolesti koja je poharala tamošnju mladež. Mladići i djevojke redom su posustajali pred neobičnom slabošću što bi ih mučila po nekoliko tjedana. Dvije stvari su svim oboljelima bile zajedničke. Ishod bolesti redovito je bila smrt, a na vratu je svaki od njih imao jednu ili dvije plavičaste ranice. Neke od žrtava su se prvih dana ‘bolesti’ budile u strašnim noćnim morama. Nakon nekog vremena, pošast se povukla sama od sebe, a stanovništvo je tvrdilo da se ona i i u prošlosti bila pojavljivala u intervalima od nekoliko desetaka godina.

Stari su ljudi vjerovali da je njihovu mladež posjećivao nemrtvi leš pokopan u varaždinskom dvorcu Erdodyjevih. Nije poznato ni ime osobe ni položaj groba. Drugi pak izvori spominju da je riječ o grobu Barbare Celjske, a da je selo, baš kao u priči o Juri Grandu, oslobodio obred egzorcizma. Ovo je ipak malo vjerovatno, s obzirom da većina povjesničara smatra da je Barbara pokopana u Pragu. No, kako je Barbara bila jedna od omiljenih antijunakinja ovih prostora, u svom poznatom obličju Crne Kraljice, ne čudi da su joj pripisivali i ovaj đavolji događaj.

Mistične epidemije nije bilo već više od stoljeća. Čini se da je i nemilosrdni vampir iz Kneginca posustao pred još nemilosrdnijom zapadnjačkom civilizacijom koja ne ostavlja prostora za opstanak mitskih bića.

Iva Silla