Jednom sam negdje pročitala kako je jedan čovjek koji je godinama varao svoju ženu i to skrivao od nje rekao, da je oženio ženu s kojom se slaže u svim životnim aspektima, ženu s kojom bi se osjećao sretno u svakom smislu, ženu koja bi mu pokazivala da je ispunjena s njim, nikad ne bi varao. Je li taj njegov pogrešan izbor opravdanje prevare? Naravno da nije, sam je sebi kriv za svoje pogrešne izbore, ali ovaj navod barem daje nekakvo obrazloženje nevjere, a to je nezadovoljstvo i nedostatak nečega, možda pažnje, možda ljubavi, ne znam. Možda je prevara nekad samo čisto razbijanje monotonije, od koje ja osobno najviše strahujem. Oni koji varaju su nepotpune osobe, sentimentalno zakinute i sve ono što u jednom trenutku nemaju, a potrebno im je za njihov duševni mir i zadovoljstvo bez srama će potražiti negdje drugdje. Kasnije će osjećati krivnju, neki možda i neće, jer normalno je da oni varaju svoje žene, a one ih čekaju.
Ipak, ako su svi muškraci varalice, s kim nas to oni varaju? Taj odgovor otvara drugo pitanje. Jesmo li mi išta drugačije i bolje, odnosno gore od njih. Možda je statistički veći broj prevarenih žena nego muškaraca, ali kristalno je jasno da su i žene varalice. Najgore u tome je zadrto mišljenje, onaj koji je sa više žena on je frajer, ženskar, a žena je uvijek kurva. Sreća pa u hrvatskom jeziku imamo i muški rod te riječi, kurvar. Sve smo se srele s barem jednom verzijom takvog. Imamo priliku svaki dan oko sebe vidjeti i čuti razne slučajeve, ljudi pričaju, tračaju, ogovaraju, klevetaju druge, neki i izmišljaju. Obično su glavni u tim temama oni prevareni, oni svoju bol i izgubljeni ponos vraćaju tješući se da nisu jedini kojima se to dogodilo, pa se posprdno naruguju drugima koji su trenutno u toj priči, a možda to i ne znaju. Neka cura se smije svojoj prijateljici jer zna da je dečko vara, a to joj je rekao njen ljepotan koji joj se bezuvjetno ispovijeda otkad je prevario pa je ispovijedanje u vezi svega i svih dio pomirbene farse.
Pročitaj još tekstova od blogerice Anamarije Benje
Možda neki stvarno zaslužuju drugu priliku, možda se stvarno iskreno pokaju i shvate da su pogriješili, ali malo ih je koji neće ponoviti, jer kažu davanje nove prilike jednoj varalici, bila to žena ili muškarac je kao da ponovno čitaš istu knjigu nadajući se sretnom kraju, a znaš kako završava.
Kad te netko prevari, u tvojoj duši se stvara težak kamen, iako ti to odmah ne primjećuješ. S vremenom taj kamen postaje sve veći, jer prevara se pretvara u naviku, navika u karakter, koji s vremenom sve više zaudara. I na taj teret bi lako zaboravili da nije suviše težak da ga stalno nosimo sa sobom. Zato, kad odlučiš ponovno oprostiti, dati novu priliku, razmisli da li ti je taj kamen potreban.
Anamarija Benja
