Ima i malo istine u tome, jelda? Koliko puta vam se svidio frajer koji i nije bio nešto, ali ste pale na spiku? Pa se na kraju još ispostavilo da je frajer totalni bezveznjak (da ne napišem i neku ružniju riječ), a pola toga što je napričao su samo gluposti koje dobro zvuče! Svi volimo da nam laskaju i govore kako smo čarobne, ali kad zvuči preidealno, onda uglavnom uopće nije. Vjerujemo im jer im želimo vjerovati. Ionako o sebi mislimo samo najbolje, pa zašto onda to isto ne bi mislio i neki frajer. Ako smo malo i naivne, ne vidimo skrivene namjere ili jednostavno ne želimo vjerovati da nam se svidjela slatkorječiva budaletina.
S druge strane, koliko puta ste se osjećale kao komad mesa? I to čak samovoljno! Koliko ste puta pecale komplimente na temelju kratke haljine, dobre frizure ili dekoltea? Znate da ste pametne, obrazovane i vrijedne, ali znate da će on prvo primijetiti ono na površini pa ste to odlučile uljepšati. Jer mislite kad ga privučete fasadom da će htjeti zagrebati ispod površine. Hm, da. Zvuči zanimljivo u teoriji, ali nekako mi se čini da to u praksi funkcionira drugačije.
Dugo mi se po glavi vrtila teorija o tome kako na prve dejtove treba doći zakopčan do grla i s minimalno šminke! Ako bude drugog dejta, taj je vrijedan pažnje. Nešto u stilu Marylin Monroe ''ako me ne možeš podnijeti u najgorem izdanju, onda me ne zaslužuješ u najboljem''. Ali daleko od toga da nisam ponekad žicala komplimente haljinama i štiklama. Na kraju svega, zaključim da najbolje funkcioniram kao ''ja'' pa kome se to svidi - super, kome ne - bez njega možemo!
Rekla mi je frendica kako je dala dečku da pročita moj tekst o ženama vučicama (jadan dečko) i da je rekao kako zvuči feministički. Pa da ne bih opet dobila sličan komentar, prestati ću ovo ''dečki su bljak, cure su super'' i okrenuti priču. Nemojte me krivo shvatiti, ja volim feministicu u sebi (girl power!!), ali mislim da obje strane imaju pravo na ravnopravne argumente.
Pročitaj još tekstova od blogerice Martine Tupek
I žene lažu, a nije više ni čudno da se muškarci šminkaju. Nekima čak i dobro stoji, recimo Johnny Depp prije nego je izgubio svoj mojo. Naravno da glupost, sebičnost i slatkorječivost nije rezevrirana samo za muškarce. Prošlo mi je kroz glavu da bih trebala tražiti i nekakve instrukcije od takvih žena. A onda opet, ja bih se prilično glupo osjećala da dobijem nešto na prijevaru. To je kao da idem na ispit, a znam pitanja. Hm, malo je glupa analogija, jer polaganje ispita sadrži i nervozu i strah i nekad bi ti čak bilo drago da znaš odgovore. Možda da ovako pokušam objasniti: to je kao da se kladim na utakmicu za koju znam da je namještena. Ni ovo mi ne odgovara u potpunosti, ali nema veze.
Mislim kako je proces upoznavanja, pronalaženja zajedničkih tema, sličnosti i različitosti puno zanimljiviji, makar i neslavno propalo, nego davanje onoga što druga strana želi. Čak ni najbolja glumica ne može zauvijek živjeti u ulozi koja joj ne leži.
Kad bismo se pozabavili doslovnim značenjem one rečenice s početka, shvatili bismo kako, nažalost, i u tome ima istine. Žene stvarno padaju na ono što čuju i ako ima se svidi to što čuju, lako se pomire s nesavršenim pogledom. Muškarci i dalje više vole ono što vide, a čak i normalni primjerci više vole vidjeti mlađe i ljepše. Zato, žene, oboružajte se šminkom!
Jesam negdje na početku spomenula i da ne treba generalizirati? Zeznuto je to, nisu sve žene dobre i lijepe i nisu svi muškarci glupe budale. Uglavnom, zaključujem kako nikad neću proniknuti u tajnu muško - ženskih odnosa. Pa bolje da prestanem pametovati. Ali ajde, samo još jedna crtica za kraj - šalila sam se za ono da se morate oboružati šminkom. Dođite zakopčane do grla, nenašminkane i popijte pol birtije. Ako nakon toga bude drugog dejta, zaslužio je da na njega dođete u haljini i štiklama!
Martina Tupek
