Prije negdje dvije godine počela je moja potraga za prirodnom kozmetikom. Imala sam, po prvi puta u životu, u ovim poznim godinama, problema s tenom. Isprobala sam razne kreme - jeftine, skupe, ''ima-ih-samo-u-ljekarni skupe'', umjetne, manje umjetne, čistila sam lice čajevima i ostalim glupostima. Malo je toga pomagalo i išlo je jako sporo. Onda sam kroz nekakve blogove i forume naišla na par djevojaka koje se bave izradom prirodne kozmetike. Odlučila sam se za jednu, naručila kremu i još par sitnica (ista stvar k'o kad uđeš u DM po šampon, izađeš s punom vrećicom) i... navukla se!
Prirodna kozmetika je djelovala, a ja sam postala sucker za sapunčiće, kremice, losione, itd. Od tada naručujem prirodnu kozmetiku i malo sam nervozna kad moram kupiti neku konfekcijsku. Trenutačno nestrpljivo čekam da mi stigne jedan losion, a lice već dulje vremena čistim prirodnim sapunom koji, well... ne miriše baš najbolje, ali je odličan.
Moram tu ubaciti ovu digresiju: Mi žene smo takve, zar ne? Možemo bez određenog kozmetičkog proizvoda do onog trena dok ga ne probamo. Nakon što ga probamo i svidi nam se, ne možemo bez njega! Recimo, ja sam probala pedikuru tek pred koju godinu. I sad ju obožavam i svaki put kad sam si sama sredim nokte na nogama, čini mi se kao da se malo dijete igralo. Tako da, ako se ne želite navući na nešto, radije nemojte ni probati. Kraj digresije.
Zdrav život je opet popularan jelda? Zadnjih par godina OPG-ovi doživljavaju svoj preporod, Maloplacje na Tavanu iskače iz paštete (kužite ironiju), sirova hrana je hit hit hit, a curama koje izrađuju svoju kozmetiku je upala sjekira u med. Da je zvučim kao totalni hejter - da, znam da OPG-ovi nisu nikad ni prestajali postojati, a Maloplacje je i meni totalno kul i cijela priča mi je jako simpatična. Cure koje izrađuju kozmetiku su vjerojatno i završile neke škole pa ajde, nije baš da pobacaju svakave sastojke u kantu pa dijele šefljom kreme za lice. Malo mi je manje simpatična priča oko sirove hrane, ali svakom njegovo.
Pročitaj još tekstova od blogerice Martine Tupek
Ono što mi u zdravom životu titra živce je fanatizam. Recimo, smoothiji su mi fascinantni. Kao da se ekipa natječe tko će složiti najmanje primamljivu kombinaciju. Pa kome cikla, špinat, jabuka i breskva u istoj čaši zvuče dobro?! A sve to naravno ne možete napraviti bilo kakvim mikserom nego vam treba blender koji košta dosta novaca. Kad se osjećam posebno mazohistički, odem na forum rekreacija i gledam isklesana tijela i pune tanjure posnog sira. Mislim si, vidiš kako si nedisciplinirana, a gle što se može u samo mjesec dana. Pecnem se po prstima, odgurnem štrudlu i vježbam snagu volje. Onda se opet zapitam, kakav je to život bez ponekog gušta - hladne pive s frendicom ili štrudle nakon nedjeljnog ručka?
Ipak, i meni je zdrav život zanimljiv. Vježbam, trudim se hraniti zdravo, a traktat o kozmetici sam već napisala. Ne ide mi uvijek i redovito pokleknem pred sladoledom, ali ono oko čega se najviše vrtim je neopuštenost u svemu tome. Objasnit ću vam na primjeru: imam poznanicu vegetarijanaku čiji je dečko vegan. Doma jednu veganski, ali ona je i dalje vegetarijanka djelomično iz praktičnih razloga - što će pojesti na brzinu u gradu, što kad ode u goste nekome... I to mi je totalno u redu. Držiš se osnova, promišljaš o njima, ali im ne daš da ti kroje svaku minutu u danu i ostavljaš prostora spontanosti. Nespontanost je ono što najviše zamjeram zdravom životu! Da, želim biti zdrava, želim se dobro osjećati, ali ne želim grižnju savjesti ako sam pojela šnitu bijelog kruha. Želim si dozvoliti roštilj ili pizzu ponekad. I znam da bi mi to nedostajalo kad bi si u potpunosti zabranila.
Kad gledam profesionalne sportaše, bildere i slično, malo im se divim, malo ih žalim. Površno sam čitala nekakav program pred pripreme za body bilderski nastup (ako se to tako zove). Tjednima se hrane proteinima, a u nekom trenu moraju dehidrirati organizam i smanjiti body fat maksimalno. Ne znam, meni to zvuči naporno. I znate što im se onda dogodi? Na natjecanju budu drugi! Ali bar se nakon toga najedu palačinki. Opet, meni to zvuči naporno i ne prezdravo.
Čini mi se da sam u nekom trenu skrenula s teme. Nije ni čudo, dobro da mi mozak još uopće radi po ovoj vrućini. Idem sad nasjeckati voće za jutarnji smoothie. Ubacit ću lanene i chia sjemenke. Njih nisam prije koristila, ali sad više ne mogu bez njih. Usput ću i pojesti još jednu šalicu onih borovnica, od svog ovog naklapanja o hrani sam ogladnila. A i to je dobro, bar nisu čokoladne napolitanke.
Martina Tupek
