'Odlazak u krevet između 22 i 23 sata umanjuje rizik od razvoja srčanih bolesti u usporedbi s ranijim ili kasnijim odlaskom na spavanje', - ističe doktor David Plans sa Sveučilišta Exeter.
Istraživanje je obuhvatilo 88.026 sudionika, tijekom čega su zabilježeni podatci o početku spavanja i vremenu buđenja tijekom sedam dana pomoću akcelerometra kojeg su nosili na zapešću.
Sudionici su također dali uvid u svoju demografsku, životnu, zdravstvenu i tjelesnu procjenu popunjavajući anketu i upitnike kojima su praćene dijagnoze kardiovaskularnih bolesti (srčani udar, zatajenje srca, ishemička bolest srca, moždani udar).
Tijekom razdoblja od 5,7 godina praćenja, 3.172 ispitanika razvilo je kardiovaskularne bolesti. Najviše kod onih koji su išli spavati u ponoć ili kasnije, a najmanje kod onih koji su išli spavati između 22 i 22:59 sati.
Istraživači su analizirali povezanost između vremena početka spavanja i kardiovaskularnih bolesti nakon što su u obzir uzeli dob, spol, trajanje spavanja, nepravilnosti spavanja, pušenje, indeks tjelesne mase, dijabetes, krvni tlak, kolesterol u krvi i socioekonomski status.
Osobe koje su išle spavati u ponoć ili kasnije su imale 25 posto veći rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti u usporedbi s 12 posto onih koji su išli u krevet u vremenu između 22 i 22:59. Dok oni koji su zaspali prije 22 sata su imali povećan rizik 24 posto.
'Tijelo ima 24-satni unutarnji sat, nazvan cirkadijalni ritam, koji pomaže regulirati fizičko i mentalno funkcioniranje. Vrijeme spavanja se pokazalo kao potencijalni čimbenik rizika za srce, neovisno o drugim čimbenicima rizika i karakteristikama spavanja.' - zaključio je David Plans.
Foto: freepik
A.Đ.H.