Važno mi je bilo samo dobro se zabavljati, a zabava bez seksa je, nadam se da ćete se složiti sa mnom, kao juha bez soli. Naročito kad se, nakon mlitavih ševa s nadobudnim vršnjacima na studentskim tulumima, zaželite nabosti na kakvu „staru kost“, primjerice nekog mišićavog kamiondžije; grubog glasa, jakih šaka i dlakavih podlaktica.
Iz Osijeka sam krenula poprilično rano, još negdje prije podne, ali nisam baš imala sreće, tako da sam oko pet sati bila tek negdje kod Karlovca. Obzirom da su dani bili dugi i da se kasno smrkavalo, računala sam da ću do večeri biti u Rijeci, a kako tamo imam neke rodbine, nisam se brinula za prenoćište. Naravno, to je bilo krajnje rješenje, i to samo ukoliko ne bih naišla na neku bolju brijačinu.
Kad kažem da nisam imala sreće, ne mislim na to da mi frajeri nisu stajali i nudili mi prijevoz, nego na to da su gotovo svi odreda bili nekakvi šmokljani, tako da sam stalno govorila kako idem do prvog većeg grada, a sve u nadi da će me ipak pokupiti neka prava muškarčina.
A to se dogodilo na izlazu iz Karlovca, ili je to već bila Duga Resa, ne znam točno. Znam samo da se radilo o nekakvom svratištu s lijeve strane ceste, gdje me iskrcao jedan sredovječni mlakonja.
I dok sam se s ruksakom na leđima vukla preko malog parkinga ispred spomenute krčme, tražeći vozila s registracijama bilo kojeg primorskog grada, iza leđa sam začula grubi, muški glas:
- Ljepotice, tražiš prijevoz?
Kad sam se okrenula i odmjerila ga, shvatila sam da preda mnom stoji baš onakav muškarac kakvog sam cijeli dan zamišljala i priželjkivala, brkata grdosija od skoro dva metra, tako da sam bez puno razmišljanja potvrdila njegovu pretpostavku:
- Ako ideš prema moru, onda da!
- Idem u Delnice, pa u Rijeku... - pojasnio mi je i dodao. - ...ali ćemo prvo na kavicu...ako nemaš ništa protiv.
Naravno, pristala sam.
Ugodno čavrljajući, saznali smo jedno o drugom samo one najvažnije stvari kao što su ime, razlog putovanja i ime grada iz kojeg dolazimo, jer kao da smo se nekako dogovorili pogledima da ćemo se poševiti na prvom zabačenijem odmorištu uz cestu, pa se prijateljski rastati, tako da bi iznošenje previše osobnih podataka bilo nepotrebno gubljenje vremena i energije.
Usput, dok je govorio o tome kako mora pokupiti nekakve suncobrane i odvesti ih u neki kafić nekog svog prijatelja, pažljivo sam ga promatrala i zamišljala kako me strasno ljubi i svlači svojim jakim rukama. Bio je oličenje one iskonske muške ljepote; pravilno lice mu se lomilo u oštrim crtama, nos je dominirao među krupnim očima, koje su natkrivale guste obrve, a široka vilica je diskretno naglašavala debele usne i tamne brkove iznad njih.
No, da ne duljim, uskoro smo se našli u njegovom kombiju, vozeći se vijugavom cestom u pravcu mora. Kako je često mijenjao brzine, tako je, svako malo, zalutao rukom na moje koljeno ili bedro. Kad god bi to učinio, začudo bi se ispričao, a ja bih svaki put rekla:
- Ma, u redu je...ne smeta!
S vremenom je ruku zadržavao sve dulje, klizeći prstima sve više prema mome međunožju. Tada sam požalila što nisam, umjesto kratkih texas-hlačica, obukla neku minicu, jer sam, već lagano napaljena, poželjela osjetiti njegove prste u svojim gaćicama, a suknja mu ne bi priječila put do njih.
Ali, bez obzira na to, dogodilo se ono neizbježno…
…
Rastali smo se u Rijeci u večernjim satima, naravno uz piće, a onda je on produžio, kako je rekao, prema Senju. Meni nastavak putovanja nije bio ni na kraj pameti, a kamoli kakva nova brijačina, tako da sam nazvala rodbinu i obavijestila ih da ću prespavati kod njih. Jer, upravo mi je to trebalo...san...mekana postelja i san...
I dok sam čekala da me bratić „pokupi“ autom, optimistično sam pomislila:
- Ako vrijedi ona da se po jutru poznaje dan, onda će moj odmor biti sunčan...i jebački dobar...
Pročitaj još priča od blogerice Laure R.
Laura R.
