Voljeti nekoga, sasvim je normalo pa čak se i prilagođavati njegovim željama u jednu je ruku prihvatljivo. Često prihvaćamo muške želje i onda kada one tjeraju na drugo mjesto naše. No nije problem to drugo mjesto, da se razumijemo. Problem je što će malo koji muškarac znati prepoznati da je 'tvoju-njezinu-moju-našu' želju potjerao s vrha prioriteta, a još manje nijh bi bilo spremno ispuniti tu želju onda kada to nije po njihovom guštu.
Zašto onda mi to radimo? Nije valjda da više, bolje, iskrenije i intenzivnije volim!? Ma pustimo sad ljubav, treba postojati balans u svemu. Nikako nije pravedno zanemariti sebe pa čak niti kada je ljubav u pitanju. Meni je jedino prihvatljivo da obje strane budu podjednako zadovoljene.
Pročitaj još tekstova od blogerice Miss Dita
Nije bitno što se krije iza želje - tip restorana, film u kinu, odrađeni trening, kava s prijateljicama ili neko puno važnije životno pitanje - važno je da muškarac to zna prepoznavati prije nego ti natukne što bi on volio. Ako nam prvo kaže kako mu se jede pizza, a tebi riba ... normalno da ćeš kao i svaka druga žena reći pa svjedeno je meni idemo u pizzeriju. Napokon idete u kino i tebi se baš gleda ona povjesna romansa, a on želi gledati za tebe najveću noćnu moru - znanstveno fantastičnu izmišljotinu, nema problema i ti to voliš, ali zbog njega.
To su za mene sve krivi potezi. Kako će ikada naučiti što voliš, želiš i očekuješ ako se uporno prilagođavaš njegovim željama da bi on bio sretan, a ti glumila zadovoljstvo.
Miss Dita
