One koji još vjeruju u čarolije, a među njima i u pravu ljubav smatramo čudacima i u neku ruku ih žalimo što nisu u mogućnosti priključiti se stvarnosti u kojoj je, izgleda, bitno baš sve osim ljubavi.
Ljubav je kraljica među emocijama, i koliko god poneki tvrdili drugačije, to je emocija koju prvu naučimo i kojoj svi težimo. Svatko tijekom života naiđe na svoj način kako će ljubav primiti ili darovati, kako će je sačuvati, oživjeti, produžiti ili spasiti od neuspjeha, zaborava, ili jednostavno nepronalaženja. Ljubav je relativna, te je stvaramo sami u sebi, krojimo je prema svojim očekivanjima i iskustvima, ljubav krojimo po svojoj mjeri, da pristaje našoj osobnosti, temperamentu, karakteru i duši kao rukavica dlanu. Naravno, kada ljubav dobivamo ili darujemo, mjere nisu uvijek iste. Nekome se čini da daje mnogo, a dobiva mnogo manje od očekivanog. Ili obrnuto, nekoga velika količina ljubavi može i gušiti. Činjenica je da dvije osobe nikada neće voljeti na isti način.
Lako je nekoga voljeti kad je sav sretan, raspoložen, kada privlači pozitivnom energijom, kada je optimističan i sav nezaboravan. Kad je dotjeran, uglađen i mirisan. Kad je uspješan, dobro potkovan, kada ti pruža svu sigurnost i ugodu. Ali hoće li te ta ista osoba voljeti kada nisi u svom najboljem izdanju? Kada imaš strahove, paranoje, kada imaš loš dan i nisi ni za što, kada ne možeš izgledati gore nego što izgledaš, kada imaš poriv samo za svađanjem ili plakanjem? Kada si nesiguran, ljubomoran? O tome se radi. Lako je voljeti kada je sve u svom optimalnom stanju. Ali jednom kada se ravnoteža malo pomakne, kada se jedna stvar, ili nekoliko njih malo poremete i kada nije sve u baš savršenom redu, hoćeš li onda imati neku svoju osobu koja će bez obzira na sve to još uvijek vidjeti mnoštvo razloga da te voli? I to ne iz sažaljenja, ne iz poštovanja jer ti je jednom davno u dobrim vremenima obećao ljubav pa se mora držati svoje riječi jer je u najboljem slučaju kavalir i pravi gospodin - i ne zato što se boji ostaviti nekoga, ili što nije sposoban pametno prevariti i ne osjećati neku grižnju savjesti. Ne zato što nema izbora, ili iz navike! Ne zato što se to očekuje od njega ili on jednostavno nema volje ni vremena tražiti nešto drugo. Sve su to krivi razlozi zašto netko ostaje s nekim kada stvari krenu loše ili kada se jave problemi.
Jedini pravi razlog kojeg ja priznajem je prava ljubav. Onaj koji zaista voli uvijek ima milijun razloga za ljubav. I svjestan ih je u svim situacijama, u svim problemima.
Sve je tako promjenjivo. Izgled se može popraviti, ali se može i pogoršati. Neke karakteristike tijekom vremena isčeznu i jave se neke nove. Osobnost se ponekad može modelirati, mišljenja i stavovi su najpromjenjivija ljudska osobina, koji se mijenjaju prema iskustvu koje svaki dan može donijeti mnogo toga novog, neočekivanog. Jedino što može biti konstanto u svom tom kaosu je ljubav. Ona prava, najiskrenija ljubav koja može spasiti sve i svakoga.
Koliko god da postojalo pravila i uputa, ljubavni odnosi na kraju uvijek nose sa sobom rečenice s mnogo upitnika na kraju. Odgovor ne možemo pročitati ni u jednoj knjizi ni u časopisu, niti ga možemo naučiti. Možda polako počnemo uviđati da je ono što sada smatramo samo mitom zapravo puno dostižnije i stvarnije nego što mislimo. Možda se samo trebamo otvoriti u potpunosti bez mnogo računanja i analiziranja. Svi znamo da u bajkama i svijetu mitova i čarolije nema mnogo mjesta za brojke, postotke i rizike i vjerojatnosti.
Bernarda Seba
