Kada bih pitala svoje srce, ono bi išlo protiv mene, protiv mojih načela i protiv svega na što inače ne pristajem samo da te ima pored sebe. Sve ove godine, mojoj duši nanosiš bol, a srce te opet ludo voli. Toliko puta sam pokušala dati ti novu priliku, a upravo zbog svog srca i jesam. Uvijek sam te pustila ponovno bliže, dozvolila ti da me lažeš i to samo kako bi moje zaljubljeno srce na trenutak bilo sretno.
Koliko sam samo puta ispočetka učila svoje srce da te nema, da si otišao i da bi bilo bolje zaboraviti te. I tako se srce moje na kratko utiša, ali me svakodnevno podsjeća na tebe u mislima i snovima. Dok bol na duši sve to drži pod kontrolom da te ne potražim sama. I bez obzira na silan trud, vratiš se sam ... uvijek ... nakon nekog vremena. Ponekada su to mjeseci, a dobro su mi poznate i godine bez tebe. Godine kada fizički nisi bio tu, ali si u srcu živio.
Pročitaj još tekstova od blogerice Miss Dita
I svakog puta ponovno, moje srce poput razigranog djeteta poleti u tvoj zagrljaj, izgubi se u tvojim očima i povjeruje tvojim riječima. I opet i opet ... iznova, ono bude povrijeđeno. Razmišljam i ne mogu shvatiti... Zašto me tražiš kada me ne želiš zadržati. Zašto sam ti bitna, kada me uporno puštaš. Kako me to voliš, kada me ne želiš uz sebe.
Izgubljena sam i opet razočarana, jer si još jednom otišao. I pitam se do kada će te moje srce prihvaćati takvog, a odgovor znam bez i da razmišljam o njemu. I unatoč tome naučit ću srcu da ti kaže - ne, sljedeći put kada me potražiš, a ono neka te voli i dalje i čuva u sebi kao neuspjelu ljubav.
Miss Dita
