I možda i nije problem u svim godinama koje su prošle, a nije uspjelo. Problem je nekako veći u svim propuštenim životnim prilikama zbog njega. U odustajanju od ponuđenog, stavljanju na stranu vlastitih želja i cilje ... Vječitom prilagođavanju i udovaljanju. Zbog čega?
Zašto su češće upravo žene te koje moraju popustiti? Napraviti korak koji možda i ne žele, ali znaju kako ga on želi. On očekuje, a mi očekivano prije ili kasnije ispunimo. Pomalo sam i ljuta na samu sebe jer samo popustila. Napravila potez koji mi se nije sviđao u želji da veza uspije. U želji da prevladamo najveću prepreku - daljinu i pokušamo biti dvije osobe u stvarnoj vezi.
Pročitaj još tekstova od blogerice Miss Dita
I onda kreneš u avanturu za koju nemaš pojma što će ti donjeti. A kad ono donese ti razočaranje! Iz dana u dan sve veće nezadovoljstvo i početak ljutnje koja se iznutra stvara prema samome sebi. I pitaš se onda: Kako? Zašto? Zar će stvarno moja odluka da popustim i prilagodim se postati najveća životna pogreška!?
Posrnula u svojoj odluci. Pogazila svoje želje. Posvetila se neželjenim stvarima. Trudila se za ne zajedničke ciljeve. Davala maksimum, a primala minimum. Da, to sam doživjela. Neopisivu bol u grudima koja je gasila moj smiješak iz dana u dan. Učinila me zarobljenikom u vezi koja se gubila i ljubavi koja se gasila.
Na kraju sam samo mogla odustati.
Miss Dita