Izvukla sam se na čuvenu rečenicu koju često izgovorimo kada nismo sigurni u točan odgovor: „Kad bude vrijeme, znat ćeš!“. Ali i nakon što sam to izgovorila, u sebi sam osjećala da sam trebala odgovoriti više, iskrenije, onako kako bih svome djetetu jednog dana objasnila.
Ja sam u braku pet godina, imam dvoje djece, kćerku od četiri godine i sina od jedne godine. S gledišta pripravnice s početka bloga možda jesam iskusnija, ali u svojim očima, kada se radi o braku, vezama i obitelji općenito, smatram se početnicom. Onom koja u svaki odnos ulijeće zaljubljeno, bezglavo, pomalo ludo… Ne žalim što sam takva, ali definitivno nisam prosječna.
Većina mladih djevojaka danas živi život po pravilima. Usudila bih se reći, pa skoro od rođenja. Od nas se očekuje da prohodamo i počnemo pričati oko prve godine, nakon toga očekuje se da smo umiljate djevojčice u haljinicama i s cvjetićem u kosi, mi smo dobre i poslušne u vrtiću, u osnovnoj i srednjoj školi među najboljim smo učenicama, imamo jako puno izvannastavnih aktivnosti koje uvijek obavljamo uspješno i s osmjehom na licu. Nakon toga upisujemo fakultete, sve dajemo u roku i s izvrsnim uspjehom. Prvo zaposlenje sasvim je realan nastavak života po pravilima. Nakon toga počnemo zarađivati, obavezno štedimo i planiramo budućnost.
Nakon što smo gotovo 25 godina živjele po pravilima, društvo si uzima za pravo postaviti nam pitanje: „A kad će brak?“. Za prvu kategoriju djevojaka, one koje su u vezi, to možda i nije toliko traumatično pitanje, dok druga kategorija djevojaka, sada već žena, koje su se putem više posvetile poslu ili nečemu drugom što ih veseli, sigurno to pitanje ne veseli.
Osim ako biti single nije osobni izbor jer i takve djevojke postoje i sigurna sam da se izvrsno zabavljaju, i one djevojke iz druge kategorije će se uskoro naći u kategoriji onih prvih. Zaljubiti će se i s vremenom si postaviti pitanje:
Kako znati kada je pravo vrijeme za brak?
Po statističkim podacima, svaki treći brak u Hrvatskoj završava rastavom. Iako smo još ispod europskog prosjeka, podaci nisu zanemarivi. Očito je da osobe koje ulaze u brak, ili nisu svjesne što bi brak trebao predstavljati, ili nisu našle pravu osobu za to.
Često se kao razlog rastave navodi izraz nepomirljive razlike, odnosno krivo vrijeme ili krivi ljudi. Pravo vrijeme ne postoji. Znam za brakove u koje su ljudi stupili jako mladi, s 18 godina i oni još uvijek traju. Isto tako znam i za one kad su oboje već bili blizu 50-ih, i po prvi put se zaljubili i vjenčali. Kad se nađu „oni pravi“ tada je i pravo vrijeme.
Tu dolazimo do drugog pitanja: kako znati tko je onaj pravi? Postoji nekoliko pitanja koja bi si svaka žena trebala postaviti prije ulaska u brak da ustanovi da li je njen izabranik onaj pravi:
- Da li se volite?
- Da li se poštujete?
- Dijelite li zajedničke interese i planove za budućnost?
- Da li se zabavljate?
- Jeste li kompatibilni?
Uz navedena pitanja, svaka djevojka će sigurno naći još nekoliko onih koji joj se čine bitnima: dijelite li zajedničke prijatelje, kako se slažete s njegovom rodbinom, kako je vaša rodbina prihvatila njega, nekim ženama bitno je i obrazovanje, odnosno stručna sprema izabranika, da li je pouzdan, možete li se na njega osloniti u problemima. Puno je faktora koji utječu na konačnu odluku.
Pametno bi bilo obratiti pozornost i na financijsku sigurnost. I ne, ne mislim na milijunske iznose, vile i vikendice, bijesne automobile i jahte, dizajnersku garderobu i nakit… I ne, ni slučajno ne mislim da je muškarac taj koji tu financijsku sigurnost treba osigurati. Ovdje govorim o tome da je život u dvoje, a kasnije i u troje, četvero…puno jednostavniji kada se ne borimo za čistu egzistenciju. Nekome je dovoljno da svaki dan ima za kruh i mlijeko, nekome nije. Bitno je da vam bude dovoljno, nije bitan iznos.
Pravi odgovori na ova pitanja ne postoje. Moji odgovori se sigurno razlikuju od onih koje je dala moja najbolja prijateljica, susjeda ili rođakinja. Jedino što je bitno je stajati 100 % iza svoje odluke, ne donositi je pod pritiskom okoline. Samo na taj način moći ćete opstati u problemima, lijepim trenucima i ostalim situacijama.
Kad bolje razmislim, da mi pripravnica s početka bloga opet postavi isto pitanje, ja bih dala isti odgovor: „kad bude vrijeme, znat ćeš!“.
Martina Krajina Mršo
