(ne)muči me LJUBAV
Tvoj povratak? Ne želim ponovno prolaziti pakao gubitka tebe
Nisam raspoložena biti u svom društvu, još manje u tuđem, u posljednje vrijeme. Otresita sam, ne baš ugodna, ali pristojna, podnošljiva, tko me ne poznaje dobro, ocjena je prolazna.
S tobom pravila ne vrijede: Uvijek si bio drugačiji!
Često nam drage osobe pa čak i šira okolina savjetuju kako nešto napraviti i koje odluke donjeti, kako se u pojedinim situacijama ponašati. No, kada si ti u pitanju niti jedan savijet ne vrijedi.
Odlazak od tebe bio je najbolja odluka!
Mnogo lakše razmišljam o svemu, analiziram ono što smo imali i polako postajem sve više svjesna kako je moja odluka da odem od tebe bila i više nego ispravna.
Sve poslije tebe su bezuspješni pokušaji!
Život ide nemilosrdno dalje i koračam ubrzano, da me ne pregazi. Nisam imala vremena donijeti novogodišnje odluke. Blagdani izmiču, utisci se sliježu, nemam odmora, ni malo a posebno ne kako sam ga željela i planirala, radno s neobaveznim radnim vremenom … ali … podrazumijeva se da sve treba biti glatko, bez zastoja i problema koji se moraju riješiti.
Preslabi smo bili da se borimo za sebe...
Godinama sam se nadala kako ćemo uspjeti izdržati i doći do točke u svom odnosu kada će to biti to. No, uspijeh nam nije bio suđen. Izgubili smo bitku i proglasili poraz.
Dogodilo nam s ono najgore - stigla nas je navika!
Toliko godina proveli smo zajedno i priznajem kako me mnogo puta mučilo zrno sumnje jesmo li jedno za drugo ili ne. I osjećam kako je tebi bilo isto. Voljeli smo se, daleko od toga, ali nikada nismo bili ludi jedno za drugim.
Morala sam uvesti disciplinu i srediti sebe!
Kratka mi je ova nedjelja, proletjela je na brzinu, posebno jer sam i subotu išla raditi, došla kasno popodne, zapravo navečer. Od rana jutra sam na nogama, pišem jer me opet inspiracija prožima, opet si tu negdje i viriš iza svakog slova i riječi i rečenice. Gledam svoje zapise koje zovem dnevnik misli ... prije godinu dana.
Hvala ti što si me rasplakao! Najbolji poklon kojeg si mi ikada dao!
Više niti sama nisam bila svjesna godina koje sam ti poklonila sve do ovog trentka. Do trenutka kada si me rasplakao, jer tek sam tada shvatila kako je to najbolja stvar koju si ikada učinio za mene.
Došao je kraj tajne ljubavi za koju nitko neće pitati
Naša priča konačno je dobila rasplet, onaj koji smo odgađali godinama i opet je na kraju bio neizbježan. Došao je naš kraj. Kraj tajne ljubavi za koju nitko neće pitati.
Želim ti reći kako si još uvijek svijetla točka u tunelu
Zamisli, ne mislim na sebe, već mi misli tebi lete, neprekidno i toliko se i ljutim na sebe sad već, nije mi to potrebno, a opet, sazrijevam i samo sa razmišljanjima pokušavam doprijeti do nekog zaključka i pronaći svoj smjer, nemam ga još uvijek, za sebe i svoj mir, jer jedini koji sam osjetila da je pravi i prepun adrenalina je bio put uz tebe i s tobom…
Novo
Najčitanije
Popularno na blogu
