Rođena je neplanski prije 34 godine. Čim je ugledala ovaj svijet, dato joj do znanja da nije dobrodošla u NJIHOV život. Roditelji joj tada nisu imali ni 20 godina. Opijali su se često. Stan im je smrdio na alkohol i bio je jako neuredan. Često je plakala. Bila je gladna i neuhranjena beba. Ljudi od kojih je zavisila su je često zapostavljali. A ljubav je bio strani jezik u tom stanu. Nekoliko godina su na taj način preživljavali. Njih troje, bez ljubavi. Jedinu ljubav koju su njeni roditelji imali je bila ljubav prema alkoholu.
U mnogim trenucima, glad joj je bio najmanji problem. Navikla je da joj je stomak pun tek toliko da preživi. To dijete je osjetilo neku druga glad, emotivnu glad. Plakala je i vrištala jer je žudjela za zagrljajem. Zagrljaj koji je iskren je nešto moćno. Toliko je moćan da je sposoban u tom trenutku sve negativno da izbriše. Dijete je sve jače i jače plakalo nadajući se da će je neko od roditelja zagrliti. Nažalost, oni to nisu znali ili nisu htjeli. Nisu podnosili u takvom pijanom stanju još da slušaju kćerku koja vrišti jer je emotivno gladna.
Otac ju je uzeo i bacio na pod gdje su se nalazile staklene flaše. Nastala je tišina. Ona je prestala plakati. Jedna staklena flaša se razbila na 1000 komada. Krv se pojavila. Kada je majka shvatila da se dijete ne pomiče i da leži u lokvi krvi, nazvalaje hitnu pomoć.
Ruke su joj bile pune posjekotina, staklo se duboko urezalo. Doktori su joj fizičke rane zakrpili. Ruke će je cijeli život podsjećati na to da je samo tražila zagrljaj, kojeg nikad nije dobila. Fizički se oporavila i nastavila svoj život u domu.
U domu joj je bilo bolje. Nije bila gladna, ali se opet borila s emotivnom glađu. Željela je samo iskren zagrljaj. Nije ga dobila ni u domu. Kada je napunila šest godina, krenula je u školu. To je za nju bio period gdje je po prvi put osjetila da je negdje dobrodošla. Voljela je u školu ići i stekla je prijatelje koji su bili uz nju.
Prve iskrene zagrljaje dobila je u školskom dvorištu od prijatelja. Zahvaljujući pravim osobama koje su se pojavile u njenom životu, spoznala je taj divni osjećaj 'biti na neki način voljen'. Kada je napunila 18 godina osamostalila se i naučila je živjeti život punim plućima. Uživala je u sitnicama i zagrljajima.
Ona je sada voljena žena i majka koja više nije emotivno gladna. Život je s ljubavlju napokon zagrlio i podario joj drage ljude.
Zagrlite drage ljude, jer zagrljaj je moćan. I ne uzimajte tako nešto čarobno zdravo za gotovo. Nikada ne znate šta vam donosi dan, a šta noć. Mnogi su se kasno sjetili da zagrle neku dragu osobu...
Još priča potražite na blogu Da li preživljavate ili proživljavate? i Facebook stranici.
Lejla Motoruga
