Pri tome ne mislim na nepokretne ljude koji su osuđeni najvjerojatnije provesti ostatak života u invalidskim kolicima. Možda je pravilnije da koristim riječi 'EMOCIONALNA tetraplegija'. Eh da, to je pravi naziv!
Tetraplegičar se postaje kada osoba zbog neke nezgode povrijedi kičmene pršljene i postaje zbog toga nepokretna. A emotivni tetraplegičari postaju ljudi čiji su duševni pršljeni povrijeđeni pa su oni, moglo bi se reći, emotivno nepokretne osobe postali, tj. postali su emocionalni invalidi.
Vjerojatno te osobe vuku za sobom prošlost u kojoj su bili povrijeđene ili su možda i sami vrijeđali samo zato što su i oni nekad bili povrijeđeni ili možda imaju usađena uvjerenja koja im ne služe.
Za mnoge je lakše ne pokrenuti se, iako duša vrišti da pokaže svoje emocije. Ali tu je strah. On je većinom jači od svega. Prošlost je njihove pršljene toliko prignječila, da nisu više emocionalno dostupni.
Za emocionalne invalide ima lijek, a to je oslobađanje od straha. Time mažete melem na prignječene pršljene i postajete polako opet emocionalno dostupna osoba. Međutim, nekim ljudima su toliko duševni pršljeni oštećeni da će vjerojatno birati da budu do kraja života emocionalni invalidi i na taj način će im biti uskraćeno mnogo toga. Svako sebi na kraju bira!
Lejla Motoruga
