'Rodio je tata.
Tata je napravio. A ti jadna udebljala se, dobila vodu, strije, muči te gorčina, odoše zubi u pm. Jedeš slano i slatko istovremeno, jedeš sve što je jestivo. Kosa ti opada, voda u koljenima. Vilica te boli od žvakanja. Dobiješ i brkove i dlakav trbuh. Ospe se lice, ospe se noga, ospe se guza. Odeš na porođaj, svi ti ruku guraju kao da je dolje tombola. Još samo domar da gurne.
Umreš na porodu, izgubiš živce, odes u pm. Leđa te godinama poslije bole, "minđa" ti kao ribolovačke čizme. Napinješ se, siju te. Dojiš bebu, bole dojke, bole bradavice, nadošlo mlijeko, pucaju bradavice, pucaš i ti. Ne možeš kakati, ne možeš piškiti. Čistiš se, curi, nosi uloške 40 dana. A tata. Tata je napravio. Pa tatino ime piše u dokumentima u zagradi.
Došla si kući, ne možeš sjesti, ne možeš leći. Beba plače, gladna nije, ukakila se nije. Dobiješ uz bebu i kofer savjeta od babe, tetke, nane, strine, susjede Sofije i susjeda Milana. Te ga ovako te ga onako. Ukakilo se upiškilo se, postaješ ekspert za govno. Što je zeleno, što je žuto. Ako nije gladna onda su grčevi. Pa nosaj, pa kupaj pa nema spavanja. Jupi imamo zub i opet ujede, prokrvari sisa, boli, ne može da doji. Nervozna plače. Hodala bi, a ne bi. Sjedila bi, a ne bi. Jednom rukom čuvaš bebu, drugom vjesiš zavjesu. Jedno oko pazi na starije dijete, a drugo da juha ne prekipi. Legneš zadnja, ustaješ prva...
A tata??? Onaj što je napravio? Tata se umori na poslu.'
Foto: pixabay
A.Đ.
