Objavljeno 29.12.2016.

Otvoreno pismo svim roditeljima (sadašnjim i budući)

Roditeljstvo je najveća životna uloga koja mijenja svaku osobu i zahtijeva usvajanje vrijednosti koje će biti uzor ne samo vlastitoj djeci nego i društvu.

Poštovani roditelji (sadašnji i budući),

Znam da ste kao roditelji izuzetno osjetljivi kada je odgoj i obrazovanje Vaše djece u pitanju, i da po nekom prirodnom zakonu svojoj djeci želite samo najbolje. Ali, čini mi se da smo zakazali negdje. Da smo ispustili iz ruku ono nama najbitnije i najsvetije. Našu djecu. Ne osuđujem Vas. Naprotiv, razumijem i molim Vas. Molim Vas da za dobrobit mog, Vašeg, bilo čijeg djeteta, otvorite oči i pogledajte u šta nam djeca izrastaju, kakve vrijednosti usvajaju, kakve uzore imaju, čemu teže i šta maštaju. Sasvim sa sigurna da ne želite da Vam kćeri postanu starlete, a sinovi kriminalci. Niko to ne želi. Ali, u opće društvenoj trci za poslom, parama i egzistencijom nesvjesno puštamo našu djecu u sunovrat. Razgovarajte otvoreno sa svojom djecom još dok su mali. Razumjeće Vas. Objasnite im i pokažite. Postavite sistem vrijednosti. Budite im primjer.

Govorite svojim kćerima da su prelijepe takve kakve jesu. Da im ne trebaju ni veće grudi, ni veće usne, i da su savršene takve kakve jesu. Naučite ih da sve što požele mogu same da ostvare. Recite im da je loše i nepotrebno da svoje tijelo, mladost i ljepotu prodaju i unovčavaju. Jer, nema te torbe, haljine, telefona, auta, niti statusa u društvu koji vrijedi više od njih samih. Da je to trgovina u kojoj će uvijek pretplatiti to što dobiju, a život kusur ne vraća.

Govorite svojim sinovima da inteligencija ima veću snagu od nabildanih mišića. Recite im da je njihovu majku otac osvojio šarmom, duhovitošću, upornošću, inteligencijom, a ne dobrim automobilom, skupim telefonom ili markiranom garderobom. Da joj je poklanjao stihove, cvijeće, pažnju, i da ga je ona beskrajno i iskreno voljela i voli ga nakon svih godina, kriza i ratova. Naučite ih da vole sebe bez obzira na širinu svojih ramena i dužinu spolnog organa. Savršeni su takvi kakvi jesu. I uvijek će postojati neko tko će ih voljeti takve kakvi jesu.

Razgovarajte sa svojom djecom. Dajte im slobode koliko njihove godine dopuštaju. Promatrajte ih. Obraćajte pažnju - šta vole, čemu se raduju, s kim se druže, šta oblače. Budite spremni u svakom trenutku da uskočite i vratite ih na pravi put. Ko će, ako vi nećete. Znam, vremena su se promijenila, ali ne može nitko da me uvjeri da su došla vremena u kojima će otac hrabriti svoju kći da sa svojih 12 ili 13 godina polugola do 5h ujutro hoda po klubovima. Svjesna sam da Vam je ponekad teško postaviti kriterije, biti strogi i Vašoj djeci uskratiti neke stvari. Ali, morate! Vaše dijete je samo Vaša odgovornost. Vi ste i krivi i zaslužni. Drugačije nije, i nikad ne može biti kakva god vremena da dođu. Postavite granice Vašoj djeci, jednog dana će Vam biti zahvalna.

Izbacite Parove, Farme, Snajke, Veliku braću iz Vaše kuće, jer suludo je da Vašoj djeci pričate da to što ti ljudi tamo rade nije u redu, ako Vi sami to gledate. Tako ih samo još više privlačite tome, jer i Vam je zanimljivije ono što Vam brane. Priznajte. Budite iskreni sa sobom. Budite iskreni sa njima. Kada odlučimo da postanemo roditelji dajemo neki vid prešućenog zavjeta (Bogu, Alahu, Budi, višoj slili, sudbini ili u šta god da vjerujemo) da smo mi ti dobri anđeli naše djece. Da ćemo u svakom trenutku biti tu da ih ispravimo, okrenemo na pravi put. Kao što bdijemo nad njima cijelu noć kada imaju temperaturu, tako moramo da bdijemo nad njima dok odrastaju. Da im pomognemo da postanu ljudi. Da li nesvjesno ili ne, ali mi plaćamo honorare, podižemo tiraže, dajemo značaja sa svakim pogledanim videom, svakim lajkom, svakim pročitanim člankom.

Mi stvaramo starlete, sponzoruše, iskompleksirane muškarce.

Mi im hrabrimo i potičemo ih da nastave.

Jer, predstava se ne igra u praznom kazalištu (iako je ovo više cirkus nego kazalište). I zato Vas molim, promijenite program, ugasite televizor, zatvorite novine. Uprite prstom u ono što ne valja. Gazite nemoral moralom. Stanite na kraj prostituciji razuma, inteligencije. Nazovite stvari pravim imenom. Ološ, kič i razvrat nikad ne mogu biti kultura. Pa čak, ni komedija. Ne dozvolite da sami utabavate svojoj djeci put u propast. Postavite stvari jasno i realno. Dopustite da jednostavno zaista bude jednostavno. Objasnite svojoj djeci: glumac mora dobro da glumi, pjevač mora dobro da pjeva, doktor mora dobro da liječi, pekar mora da pravi dobar kruh, zidar mora dobro da zida.

Svaka druga varijanta je pogubna, i kad tad se pokaže kao štetna. A vrijeme i život prolaze, danas je već kasno jučerašnje greške da ispravljamo. Danak je već uzet. Juče!

Vjerovatno me pitate, zašto Vam se obraćam? Zašto jednostavno ne odgajam svoju djecu ovako? Odakle potreba da sa Vama komuniciram? Potrebni ste mi! Ne mogu sama. Ne mogu bez Vas. Vaša kćer je možda najbolja prijateljica moje. Naši sinovi su možda prijatelji iz klupe. Mozda će jednog dana moja unuka da se zaljubi u Vašeg unuka. Tad moje, ili Vaše obrazovanje nije dovoljno. Dolazimo do, istovremeno i divnog i jezivog, uticaja društva. Koji nam jasno govori da ako podbacimo kao roditelji, podbacili smo i kao društvo. Zato Vas molim, preklinjem Vas, pazite na Vašu djecu. Ugasite “sretne” i “ružičaste” televizije, i objasnite im da život ima mnogo više boja. Naučite ih da su i sreća i tuga dobre ako znamo da putujemo kroz njih.

S poštovanjem,


Foto: pixabay






Povezani sadržaj



Komentiraj