'Zaglavio sam u kombiju sa svojim djetetom. Išli smo na obiteljsku večeru i ona je postala nezadovoljna jer joj majka nije dopustila da baca pilatinu. Dakle, počela je vrištati, udarati nogama i rukama, a kako sam ja jedini završio svoj obrok imao sam to zadovoljstvo odvesti ju do automobila.
Nosio sam ju pored bara i svi su gledali u mene, većina njih bez djece, pretpostavljam. Nitko s djecom me nebi tako ozbiljno gledao, s pogledom koji govori 'Ako ne možeš kontrolirati svoje dijete, onda nemoj izlaziti.'
Pa ... Ne mogu je kontrolirati.
Ne cijelo vrijeme.
Ne još.
Ima dvije godine i proći će još nekoliko godina dok ju ne naučim kako se treba ponašati u javnosti, a jedini način da je naučim je taj da ju izvedm van i objasnim joj što je dobro, a što ne.
Takve lekcije zahtijevaju vrijeme, trud i iskustvo. Žao mi je onih koje je moje dijete omelo u baru, ali i vi ste dio te lekcije. Vaši su roditlji isto radili s vama i zato sada znate prepoznati kada se dijete iritirajuće ponaša u restoranu. Tako ste naučili gledati na situaciju i reći: 'Taj roditelj treba kontrolirati svoju djecu.'
Tako ste naučili biti respektabilna osoba.
Razumijem. Djeca su iritantna kada su glasna u restoranu. Znam. Proživljavam to. No, prije nego postanete ljuti i počnete osuđivati, shvatite kako to čemu svjedočite nije loše roditeljstvo, nego naporan rad roditelja da popravi situaciju.
Svjedočite onome što je potrebno raditi kako bi se dijete pretvorilo u osobu.'
Foto: facebook
A.Đ.
