'Ovog sam jutra probudila četiri uspavana klinca. Neke sam morala samo lagano potapšati da bi se probudili, neke sam morala protresti, a s jednog sam doslovno morala maknuti pokrivač i otkotrljati ga na podu… Nisam baš ponosna na ovo zadnje.
Spremila sam pet kreveta, jedan čak dva puta s obzirom da se netko odlučio ponovno uvući unutra i otići na spavanje. Okej, to sam ‘možda’ bila ja…
Istuširala sma se i potrudila se da barem donekle izgledam kao ljudsko biće, za drugima pustila vodu u toaletu čak tri puta i ispod kreveta izvukla jedan dosta uništeni magazin.
Skuhala sam i dvije šalice dosta jake kave.
Obukla sam sebe i jedno svoje dijete, a svojoj sam kćeri rekla da bi zbog njenog ‘outfita’ mogla biti uhićena, točnije zato što sam je u tome pustila van iz kuće.
Sve sam ih podsjetila da operu zube. Četiri puta. Nitko to na kraju nije napravio. Još uvijek radimo na tome… Vikala sam: ‘Prestanite vrištati! Probudit ćete susjede!’, i to toliko glasno da sam vjerojatno probudila susjede. I to nisam viknula samo jednom.
Jednom sam se odvezla do škole kako bih ostavila svog sina ondje, a zatim sam se vraćala doma pa nazad u školu kako bih mu donijela stvari koje je zaboravio kod kuće.
Stajala sam na autobusnoj stanici i pažljivo čekala još dva autobusa, dok sam u isto vrijeme pokušavala manju djecu nagovoriti da siđu sa susjedova drva.
Gledala sam ih kako odlaze u autobusu i mahala im s knedlom u grlu, pa sam se zatim vratila u praznu kuću. Očistila sam ostatke njihovih doručaka koji su ostali u automobilu, u kuhinji, ali i u mojoj kosi.
Promijenila sam jastučnice u dječjim sobama i skinula Paw Patrol gaće koje su pobacali po lampama na stolu, bacila ih na hrpu već skupljenog prljavog rublja i popravila sjajilo koje se izbrisalo nakon što sam im dala poljupce za oproštaj.
Nahranila sam psa i dala mu vode, očistila radne površine u kuhinji, ugasila televizor i aparat za kavu, kao i tisuću lampi koje su bile upaljene po kući, zaključala, i usput poslala otprilike 12 SMS-ova i obavila dva razgovora te čekala na 384 crvena svjetla na semaforu.
I sve to prije devet sati ujutro…
Do trenutka kad sam napokon sjela u uredsku stolicu na poslu i upalila računalo, moj Fitbit pametni sat mi je pokazao da sam prohodala već više od četiri kilometra. A sve kako bih nas sve spremila i otpremila u školu i na posao. A ako prohodati više od četiri kilometra u toliko malo vremena, a da zapravo nigdje ne stignete najbolje ne opisuje ovaj period života u kojem se trenutno nalazim, onda zaista ne znam što ga opisuje.
Ne govorim vam sve ovo kako bih od vas dobila mrvu suosjećanja. Ne, nipošto. Zapravo sam užasno sretna što imam posao koji mi dopušta ovoliko fleksibilnosti. Ustvari, sretna sam što uopće imam posao. Također sam užasno sretna što imam četvero zdrave djece te ne moram dodatne sate provoditi dodatno brinući o njima, odlazeći raznim doktorima ili na razgovore u njihove škole. Užasno sam sretna što živim unutar kulture gdje je sasvim normalno i poželjno da žene mogu raditi posao i izvan vlastitog doma. Sretna sam što sam i sama dovoljno zdrava da mogu sve ovo relativno uspješno obavljati.
A sve vam ovo zapravo govorim zato što, ako mi još samo jedna jedina osoba ikad kaže: ‘Wow, sigurno je divno što možeš doći na posao i raditi tek od 9 sati ujutro!’ - potpuno ću POLUDJETI.
Ovo je za sve zaposlene mame - znam kako vam je. Trenutno užasno dobro znam kako vam je. Ali, ovo je i za sve mame generalno - i svima vama dižem svoju šalicu (sad već prilično hladne) kave. Nastavite raditi to što radite, djevojke, kako god to drugima možda izgledalo.'
Foto: facebook
A.Đ.
