'Jednu stvar vam ne kažu o raku u djetinjstvu, a to je da utječe na cijelu obitelj. Uvijek slušate o financijskoj i medicinskoj borbi, ali koliko često vam govore o onome što prolaze obitelji s više djece? Nekima će ovo biti teško vidjeti i pročitati. Moja dva djeteta, 15 mjeseci razlike, prešla su iz igranja u školi i kod kuće zajedno do sjedenja u hladnoj bolničkoj sobi zajedno. Moja tada 4-godišnja kći gledala je kako joj brat ide iz hitne pomoći na intenzivnu. Gledala je desetak doktora kako mu stavljaju masku preko lica, bodu ga s iglama, daju mu lijekove, dok on bespomoćno leži. Nije bila sigurna što se događa. Sve što je znala je kako nešto nije u redu s njenim bratom, najboljim prijateljom.
Malo više od mjesec dana nakon što je pušten iz bolnice, gledala ga je kako se bori da hoda i da se igra. Živahan i pun energije mlađi brat kojeg je poznavala je sada miran, bolestan i vrlo pospan dječak. Nije razumjela kako je prije mogao hodati, a sada ne može ni stati bez pomoći. Nije razumjela različite terapije na koje je morao ići kako bi povratio snagu natrag. Za nju, on je morao raditi nešto posebno, što ona nije trebala. Zašto više nisu mogli ići u svoj omiljeni park s trampolinima ili vodenim prskalicama? Zašto se on nije morao vratiti u školu, a ona je?
Zašto smo uzeli njegovu sestru sa sobom i zašto je sve ovo vidjela u mladosti? Djeca trebaju podršku i zajedništvo i ne bi se trebala držati na udaljenosti od osobe koja je bolesna. Najvažnija stvar je pokazati im kako da brinu obzira na situaciju. Provela je dosta vremena pored njega u kupaonici, od kad se on razbolio. Ona je bila uz njega. Ona ga je podupirala i brinula se za njega, bez obzira na situaciju. Do danas, oni su bliže. Ona se uvijek brine o njemu.
Povraćanje između igranja. Buđenje da bi on povratio. Stoji pored brata i trlja mu leđa ... Ovo je rak u djetinjstvu. Uzmi ili ostavi.'
