Prije nekoliko dana je dobila ono što je najvjerojatnije još samo nekoliko tjedana života nakon bitke protiv raka koju vodi preko dvanaest mjeseci. Ova fotografija je nastala u trenutku kada joj mi kao roditelji nismo mogli ponuditi utjehu... To nažalost, za nas kao obitelj, nije prizor koji rijetko viđamo. Ovo je sada poznati prizor koji mi redovito gledamo kroz svaki dan i noć, i sve je češći. Ovo je pravo lice raka, mojoj malenoj djevojčici krvne žile vire ispod njezine kože, suze joj teku niz obraze, tijelo joj je ukočeno, a lice joj se iskrivilo od boli.
Mogao bi probati koristiti tisuću riječi da opišem ovu fotografiju s kojom se mi kao roditelji suočavamo na dnevnoj bazi, ali riječi bi podbacile pokušaj opisa prizora kojeg vidimo. S ovom fotografijom ne želim nikoga uvrijediti ili uzrujati, nego želim da što više ljudi vidi surovu stvarnost. Možda će gledajući ovu fotografiju osobe koje nisu u našoj poziciji biti svjesne mraka koji predstavlja rak u djetinjstvu, možda ti isti ljudi mogu biti u mogućnosti učiniti nešto po tome pitanju kako u budućnosti djeca ne bi morala trpjeti ovu bol, tako da roditelji ne moraju svjedočiti pogoršanju stanja vlastite krvi i mesa svakodnevno.
Ispričavam se onima koji poznaju Jessicu, razumijem kako je ovu fotografiju teško vidjeti i još teže prihvatiti. Za one koji ne poznaju Jessicu ne nudim nikakve isprike, jer to je ono što rak čini djetetu u njegovim posljednjim tjednima i danima. Prije dijagnoze, bio sam od onih koje ne znaju što je tama raka u djetinjstvu. To se nikada nama se bi dogodio. Sada dajem malignim bolestima u dječjoj dobi poštovanje koje zaslužuju, gledajući previše djece koja pate zbog iste sudbine i peviše obitelji koje se raspadaju.
Ako ova fotografija služi samo kao svrhu da ljudi dobro razmisle o ovom zlu i onome što ono čini dijeci onda je postigla svoju svrhu.
Molim, preklinjem, kao otac slomljenog srca, prekasno je za moju kćer, ali rak u djetinjstvu treba izliječiti. Niti jedna obitelj ne bi trebala prolaziti kroz ovaj pakao.'
Foto: facebook
A.Đ.
