Objavljeno 01.10.2018.

Divno pismo majke: 'Sada znam kako želim maksimalno uživati u fazi bebe'

Majke će se složiti s nama kako je faza prelaska iz bebe u malo biće koje postaje sve samostalnije, munjevito brza. Iako naporna, tu je puno trenutaka koji se ne ponove dovoljno često.

Jedna je majka napisala iskreno pismo upućeno sinu.

'Gdje sam gledala da to nisam vidjela, a bila sam stalno s njom?" 

Jesam li možda namjerno škiljila, možda namjerno previdjela taj skok? Koliko sada vidim, s mlađim je sinom ta faza prilično stresna, pa je čudno da takvu promjenu nisam uspjela doživjeti.

Možda sam prije htjela požuriti taj proces sazrijevanja, ali kad sad pogledam u nazad, ne, to više ne želim. Ma koliko god to razdoblje prelaska iz faze beba u fazu malog već samostalnog bića bilo slatko, ali isto tako i naporno, ovaj put u tome želim zaista uživati. Svake sekunde. 

Posebno zato što sam s drugim djetetom svjesna kako s prvim nisam prepoznala te znakove i samo sam željela da što prije prođe - da što prije zna reći što želi, da se što prije zna sama nahraniti, sama obući, sama dohvatiti... 

Sada samo želim još malo uživati u činjenici da me to malo-veliko dijete još uvijek jako, jako treba. 

Naporno je, da, ali je i jako, jako slatko. Slatko je biti njihov prevoditelj, biti ona kojoj dijete priča svojim jezikom, a priča često i sve više. Divno je slušati i znati da su te riječi i dalje najčešće upućene samo mami. 

Uskoro, a to sada znam, moje će dijete početi pričati tako da ga razumiju svi i više neće pričati samo meni.

Uskoro će moje dijete postati zrelo za stvaranje svog mišljenja, za tjeranje svog inata, za pokazivanje svoje veličine, a kako će to tek doći, sada ću još maksimalno uživati u fazi u kojoj još uvijek ne može puno toga sam.

Doći će dan kada ćeš trčati brže i skakati više, doći će dan kada ćeš biti korak ispred ili korak iza mene, i zato ću sada još malo uživati u tvojoj nespretnosti i nespremnosti. S velikim ću te veseljem nositi još malo, držati te za ruku, ljuljati te. Sve do dana kada mi odlučno ne kažeš da se maknem. Sve do tada, bit ću stalno tu - tu uz tebe. Uživati u činjenici da me još uvijek toliko trebaš. 

Uživat ću još malo u tom ni tu-ni tamo razdoblju, u činjenici da sam ti apsolutan broj jedan u životu, sve dok malo po malo ne otpustiš moju ruku i kreneš korak-dva dalje od mene. 

Uživat ću u tebi jer me trebaš, sve dok sam ne shvatiš da je moj stisak možda malo prejak, a prostor između nas možda pretijesan. Ali, dok mi to ne kažeš sam, ja se neću odmaknuti. Za to ja trebam tebe. '

Foto: pexels
A.Đ.





Povezani sadržaj



Komentiraj