Napisao sam i neki dijalog u okvirima za slike, jer Zoeina obitelj posjeduje trgovinu njima. A ja volim vlakove, pa sam glavnog lika pretvorio u pravog zaljubljenika u vlakove. Kad sam završio s editiranjem, unajmio sam prostor u malom, obližnjem kinu sa svega 60 sjedala. Pozvao sam sve Zoeine prijatelje i članove obitelji. Pobrinuo sam se da svi sjednu u prvi red i da se ne okreću. Vrijeme je tog dana bilo prekrasno. No, Zoe se baš i nije dalo ići u kino. Zbog toga smo se prilično posvađali, ali sam je nakon nekog vremena napokon uspio nagovoriti. Bio sam toliko nervozan da sam se tijekom čitavog filma smijuljio. Vidio sam svaku od tih šala već tisuću puta, ali sam se svejedno smijao.
A onda, tijekom finalne scene, glavni se lik počeo obraćati publici i upitao: ‘Razmišlja li itko ovdje, možda, o vjenčanju?’ Nakon toga sam ustao. Svjetla su se upalila, a svi su se njeni prijatelji i članovi obitelji okrenuli prema nama. Zatim sam pročitao pripremljeni govor. Bio sam toliko nervozan da sam je na kraju zaboravio pitati ono ključno pitanje. No, Zoe me izvukla pa je svejedno rekla ‘da’.'
Foto: facebook
A.Đ.