Objavljeno 27.07.2019.

Recenzija: 'Tangerka', Christine Mangan

'Tangerka', debitantski roman mlade američke spisateljice Christine Mangan, priča je prožeta tajnama koje poput nevidljive rijeke ponornice teku životima glavnih junakinja, nikad ne izlazeći na površinu, već samo ponirući sve dublje u tamu.

Naziv djela: “Tangerka”
Ime autora: Christine Mangan
Naziv izvornika: “Tangerine”
S engleskoga prevela: Mirjana Čanić
Godina izdanja: 2019.
Nakladnik: Stilus knjiga d.o.o.

'Vrijeme leti, shvatila sam, pretvarajući ljude i mjesta najprije u povijest, a zatim u priče. Teško pamtim razliku, jer se moj um sad često igra sa mnom. U najgorim trenutcima - u najboljim trenutcima - zaboravljam na nju.'

('Tangerka', Christine Mangan)

Priča je to i o ljubavi, onoj koja ne pušta voljene, koja briše granicu između iskrene povezanosti dvaju srca i sumraka uma. Onoj koja uništava sve što joj se nađe na putu. No, 'Tangerka' je natopljena i nostalgijom. Ona izvire iz svake njezine pore, ostajući neizbježni podsjetnik na prošlost i slutnja onog što se nikada neće ostvariti.

Radnja romana smještena je u afrički grad Tanger 1956. godine i pripovijeda priču o dvije žene, bivše studentske cimerice, koje su nakon godina razdvojenosti, ponovo ujedinjene upravo u Tangeru. Psihički krhka Alice Shipley, od djetinjstva progonjena krivnjom zbog smrti svojih roditelja u kućnom požaru, udana je za Johna McAllistera i svoj je novi dom, daleko od američkog Vermonta, pronašla upravo u 'vratima Afrike' - vrućem, bučnom Tangeru, punom boja, mirisa i tajni. Nesretna i nesigurna u život koji vodi, svojevoljni je zatočenik vlastita doma, no rezignirano prihvaća okove takvog življenja 'jer iako John McAllister zasigurno nije bio ono što sam za sebe sanjala – … – shvatila sam kako se veselim prilici koju je predstavljao: da zaboravim, da ostavim prošlost za sobom.'

No, upravo će joj prošlost zakucati na vrata kada se na kućnom pragu McAllisterovih nenajavljeno pojavi Lucy Mason, s kojom je Alice nekad davno dijelila svoje studentske dane, snove i najdublje tajne. Tajne koje je, s nečim još mračnijim, Lucy donijela sa sobom u Tanger i koje će zauvijek promijeniti živote djevojaka koje su u studentskoj sobici vermontskog sveučilišta Bennington maštale proputovati svijet.

'Tangerka' je nesumnjivo prepuna iznenađenja. No, ne način koji će vam ubrzati disanje ili natjerati da se lecnete od straha ili šoka. Kroz “unakrsnu vatru” Aliceine i Lucyine strane priče, osjećat ćete nelagodu, sumnju, u konačnici možda i ljutnju, no do samoga ćete kraja i sami biti zarobljeni u mreži tajni, obmana i laži koja se od vermontskih planina rasplela na vrelim ulicama Tangera. 

'Postoji jedna ovdašnja izreka – odnosno bolje rečeno tamošnja”, rekla je pokazavši iza Lucyina ramena prema sve daljem prizoru Tangera i njegovih obala. Martha je zastala, nestrpljivo gledajući u Lucy. Zatim je rekla: “Plačeš kad dolaziš, plačeš kad odlaziš.'

('Tangerka', Christine Mangan)

Zanimljivo je kako je i sama autorica Christine Mangan svoju studentsku karijeru započela upravo na koledžu Bennington, gdje je provela prvu fakultetsku godinu. I baš poput njezinih junakinja, i sama je pored prozora s pogledom na zelene vermontske planine, na papiru zapisivala sva mjesta koja želi posjetiti prije nego napuni tridesetu. Jedno od tih mjesta bila je Afrika. Kako snovi uvijek pronađu način da se ostvare, prije svoga tridesetog rođendana Mangan je otputovala u Marrakech, odakle je noćnim vlakom otišla u Tanger. Vrtlog mirisa, boja, ljudi i kultura koji se sručio u taj vreli afrički grad na Christine Mangan ostavio je izniman dojam. Dovoljan da nekoliko godina poslije ispripovijeda “Tangerku” koja će u sebi imati ono najbolje od uvijek nemirnog afričkog sna – imat će miris Tangera.

'Miris je to peći, nečeg toplog, ali ne plamtećeg, gotovo poput sljeza, ali ne toliko slatko. Tu je i dašak začina, nešto maglovito poznato, poput cimeta, klinčića, čak i kardamoma. A zatim i nešto potpuno nepoznato. Utješan je to miris, poput uspomene iz djetinjstva, one koja te ovije i povije i obećava sretan završetak, baš kao u pričama. Jasno, to nije istina. Jer pod mirisom, pod ugodom, zuje muhe, komešaju se žohari, izgladnjele mačke zlokobno zure, motreći svaki tvoj pokret.'

('Tangerka', Christine Mangan)

Još priča potražite na:

Biljana Gabrić
Foto: Magdalena Ondrušek





Povezani sadržaj



Komentari:

M 09.08.2019.:

Zanima me otkud vam pravo uzimati sliku koja nije vaša? Gdje ste napisali izvor od kojeg ste uzeli??

Komentiraj