Objavljeno 19.07.2019.

Recenzija: 'Poštovani kukci i druge jezive priče', Maša Kolanović

Svojim naslovom i ilustracijama, ova nas knjiga na prvi pogled navodi na pomisao kako se tu uistinu radi o kakvim jezivim insektima, nemirnim mrtvima i ostalim stvarima koje žive u prostorima strave i užasa, onakvima zbog kojih još dugo noćima spavamo uz upaljeno svjetlo i bojažljivo pogledavamo drhtave sjene na zidu.

Naziv djela: “Poštovani kukci i druge jezive priče”
Ime autora: Maša Kolanović
Ilustrirala: Maša Kolanović
Godina izdanja: 2019.
Izdavač: Profil Knjiga

'Pomisao da je veliki crni žohar sada s njima u sobi bila je neizdrživa…Obično bi isplazili kasno navečer, kada bi sve u stanu utihnulo. Tada bi se razmiljeli po pločicama u kuhinji i maloj kupaonici…imala je nepisanu politiku: “Ako ih ne vidim, onda i ne postoje.'
('Poštovani kukci i druge jezive priče', Maša Kolanović)

No, 'Poštovani kukci' posve su druga vrsta horora. Onog najstrašnijeg. Onog koji ne balansira na granici mogućeg, pa nam zato unosi nelagodu i jezu, već onog koji jest moguć. Koji je sveprisutan u svakoj pori društva, infiltriran u naše redove, pa ga niti ne primjećujemo. Postao je dio svakodnevice, balast kapitalizma i konzumerizma koji svakodnevno teglimo. I biva sve veći i jeziviji. Mijenja nas i proždire, a mi mu se, baš poput kukaca, bezglavo prepuštamo, jer ga prekasno uočavamo. 

Instalirali smo klimu koja nam je ukrala ljeto. Postalo je hladno kao u grobnici. Zbog zatvorenih se prozora nisu čuli ni cvrčci ni zvukovi ulice. Ugasili su knjižaru u ulici. Sada je tamo neonska pizzeria. Cijeli je grad postao menza. Nestali su mali dućani i knjižare. Samo DM i ružičasta Bipa na svakom koraku. Tamo nema jogurta ni Radenske, ali ima puno kremica i ulja s mirisom kokosa i tropskog voća…Pred našim se očima stvarao neki drugi grad.”
(“Poštovani kukci i druge jezive priče”, Maša Kolanović)

U dvanaest kratkih priča Kolanović je jezgrovitim i brutalno iskrenim rečenicama uspjela svakodnevne životne situacije dovesti na sam rub apsurda stvarajući jedan posve novi podžanr - egizstencijalni horor u kojem živ(otar)imo i lutamo mi - ljudi kukci čekajući da nas zgnječi papuča nepromišljenog konzumerizma (“Revolucija”), nametnutih pravila majčinstva (“Beskraj”) ili pak nevidljivih robovlasnika današnjice (“U slučaju doživljenja”). Svaka priča slama po jednog kukca od nas, dezorijentira ga toliko da on više ne uspijeva naći put iz labirinta raslojenog društva. Umjesto toga, prisiljen je udarati o njegove zidove, zatupljujući čula i ispirući mozak, dok se naposljetku u potpunosti ne preobrazi u kukca – vojnika bez vlastitog mišljenja i stava. Tek u onog koji bezglavo maršira za ostalima.

'…Svi su oni bili dio potonulog i suvišnog svijeta koji je kao sablast pratio svjetleće reklame za mobitele, pretplate, nove tarife, povoljne kredite, superakcije, top – kvalitetu, male kamate i kamere posvuda.'

('Poštovani kukci i druge jezive priče', Maša Kolanović)

Baveći se aktualnim temama i progovarajući o njima bez zadrške – britko i sadržajno, Maša Kolanović nas je kafkijanski podsjetila na horor u kojem dragovoljno živimo, na koji pristajemo bez mnogo preispitivanja. U svakom od nas jedan Gregor Samsa čeka svoju preobrazbu koja vreba iz plavog svjetla mobitela, bankarskih ugovora i polica trgovačkih lanaca. “Poštovani kukci” horor je koji živi tik uz nas – prati nas kao sjena iz jezivog polumraka. Upalimo svjetlo dok još ima vremena.

'…Smislit ću već kako preživjeti. Poradit ću kasnije i na ovoj stravičnoj nervozi koja me izjeda iznutra. I nesanici. Ima i za to valjda lijeka. Preživjeli su ljudi i gore…Važno je preživjeti. Doživjeti. Biti slobodan!'

('Poštovani kukci i druge jezive priče', Maša Kolanović)
Još priča potražite na:

Biljana Gabrić





Povezani sadržaj



Komentiraj