Objavljeno 01.06.2020.

Recenzija: 'Parižanke', Marius Gabriel

Rat je od pamtivijeka bio sjenom čija se tama prostirala daleko dublje od crta bojišnice, ne proždirući samo vojnike, tenkove i sve ono izravno uključeno u njegov krvavi pohod.

Naziv djela: “Parižanke”
Ime autora: Marius Gabriel
Naziv izvornika: “The Parisians”
S engleskoga prevela: Sanja Ščibajlo
Godina izdanja: 2019.
Nakladnik: Stilus knjiga d.o.o.

'Dok su se tandrkali po ulicama prekrivenim kaldrmom, on je pogledao kroz prozor i pokazao prema Marsu, crvenoj iskri u izmaglici iznad mračnog neba. ‘Tamo se odvija rat’, rekao je. ‘Na drugom planetu, među stranim bićima s kojima nemamo ništa zajedničkoga, koja čine stvari koje mi nikada nećemo razumjeti i koje nikada ne želimo shvatiti.'

('Parižanke', Marius Gabriel)

Ranjavali su svi ti ratovi uvijek i one nevine; očajne mase civila koji su ispaštali zbog ideologija i ciljeva svojih vođa, koji su patili, gubeći svoje najmilije i, u konačnici, ostajući i bez vlastitih života. Nerijetko su upravo ti obični ljudi, u očajničkom pokušaju spašavanja sebe i drugih od kandži rata, bili prisiljeni činiti stvari koje se, pod normalnim okolnostima, možda nikada ne bi usudili činiti. 

“Parižanke” američkog pisca Mariusa Gabriela pripovijedaju upravo o tim, običnim, ljudima. Točnije, o tri žene koje su se te 1940., kada su u jeku Drugog svjetskog rata Nijemci bez borbe ušli u Pariz, nacističkoj zvijeri oduprle svaka na svoj način. Jedna je služila neprijatelju radi osvete, druga je spavala s neprijateljem kako bi profitirala, treća je izabrala neprijatelja, jer ju je na to “natjerala” ljubav. Putevi Amerikanke Olivie Olsen, slavne modne kreatorice Coco Chanel i poznate francuske glumice Arletty (također stvarne povijesne osobe) ukrižali su se u odajama poznatog i prestižnog hotela “Ritz” koji je od svog otvaranja 1898. bio stjecište političke, umjetničke i plemenitaške elite, no te 1940. postao je i privremeni dom najvišem vrhu Trećeg Reicha, članovima visokog pariškog društva koji su se priklonili okupatoru, ali i mjesto spletkarenja, špijunaže i otpora nacističkom režimu. 

Gabriel se izvrsno služi povijesnim činjenicama, vrlo uspješno ilustrirajući okolnosti života tadašnjeg vremena. I ne mora čak niti isticati svu izopačenost i okrutnost nacističkog režima da bi smo razumjeli kakvim su sve rizicima i opasnostima bile izložene njegove “Parižanke”. Na posebno dostojanstven način, Gabriel ispreda vrlo stvarnu priču u kojoj je tek malo toga prepušteno piščevoj slobodi, a sjena najvećeg zla u ljudskoj povijesti nadvija se nad krhkim ženama u kojima se skrila sva snaga otpora kojeg su im pokušavali slomiti.

'Ponekad je naslikani osmijeh jedini koji imate.'

('Parižanke', Marius Gabriel)

Pa iako je nit vodilja cijelog romana nedvojbeno priča Olivije Olsen, ona u kojoj mlada umjetnica postaje sposobnom špijunkom, ništa manje važna nije niti priča Coco Chanel, žene sa mnogo lica, od kojih je svako željelo jedino preživjeti i nikada se više ne vratiti u siromaštvo iz kojeg je poteklo. “Ritz” je bio i ostao njezin dom, a okupirani Pariz svijet kojeg je poznavala dovoljno da zna koliko od njega može dobiti. S druge strane, slavna francuska glumica Arletty kolaboracionizam proživljava kroz ljubav sa njemačkim časnikom Hansom-Jürgenom Soehringom, znajući koliku cijenu će morati platiti, no, kao i sve junakinje - Parižanke, ne odustaje. Qui vivra, verra. Tko preživi, pričat će. One jesu. Poslušajte njihovu priču.

Još priča potražite na:

Biljana Gabrić





Povezani sadržaj



Komentiraj