Naziv djela: “Od Claya most”
Ime autora: Markus Zusak
Naziv izvornika: “Bridge Of Clay”
S engleskog preveo: Saša Stančin
Godina izdanja: 2019.
Nakladnik: Profil Knjiga
'Prava je misterija, katkad čak i meni, kakva je to ljubav između dečki i braće.'
('Od Claya most', Markus Zusak)
Narativno je to zahtjevna knjiga; gozba ironije i jezika, koja postavlja mnoge izazove pred čitatelja prodirući kroz zamršeno tkanje života braće Dunbar istodobno obilujući trenucima potpune lucidnosti i shvaćanja. Napisano nakon 13 godina spisateljske šutnje, 'Od Claya most' je, prema riječima samoga autora, plod posve osobnog unutarnjeg osjećaja. Čitatelj namjernik koji očekuje 'Kradljivicu knjiga' mogao bi ostati zatečen ovim svojevrsnim 'zastranjenjem', jer Zusak je ovim romanom sagradio most ne samo Clayu, već i svakome od nas koji uronimo u rijeku njegovih promišljanja i osjećaja koji teku ispod njega.
U središtu priče petero je braće Dunbar: Matthew, Rory, Henry, Clay i Tom koji žive kaotičnim životom u kući u Archerovoj ulici koju, pak, dijele sa različitim stvorenjima, uključujući i mazgu, a koja su sva nazvana po likovima iz Homerovih djela. Njihova majka Penelope - 'žena s puno imena, a bila je žena i pol' - svoju je sudbinu dočekala mnogo žalobnije i teže od svoje imenjakinje iz 'Ilijade i Odiseje' - borbom s bolešću i teškim životom, dočekujući tek zlu sudbinu umjesto voljenog Odiseja.
Kada su je jednog dana Ahejci zauvijek porinuli 'sa obala trepetljivog mora', a njezin suprug Michael Dunbar napustio obiteljski dom, braća Dunbar ostali su prepušteni sami sebi, tek s povremenim kontaktom sa susjedom, gospođom Chilman.
Najstariji brat, Matthew, glavni je pripovjedač. Iskreno, bez uljepšavanja govori o njihovom životu i svemu onom što ga je promijenilo. I njih u njemu.
'…trebam vam opisati kakvi smo bili: mnogi su nas držali za hahare.
Barbare.
Uglavnom su imali pravo:
Majka nam više nije bila živa.
Otac pobjegao.
…
Imali smo klavir na kojem nitko nije svirao.
Televizor nam je služio doživotnu robiju.
Kauč je dobio dvadeset godina.
…
Da, nama se život vječito nastavljao dalje.'
('Od Claya most', Markus Zusak)
Otac braće Dunbar u knjizi nosi nadimak „Ubojica“, iz razloga koji s vremenom postaju jasni, a njegov izoliran život na rijeci Amahnu postavit će temelj za most koji će u doslovnom i prenesenom značenju postati simbolom povezivanja, pokušaja skupljanja razbijenih komadića života koje, naizgled nepopravljive, spaja najtiši i najtajanstveniji od sve braće - Clay. Onaj brat koji se često smiješi, ali rijetko doista smije. Onaj na kojem leži zadatak pokazati kako radost i ljudsko dostojanstvo mogu biti stvoreni i u najtežim životnim situacijama.
Teško je, zapravo, pokušati prepričati 'Od Claya most', jer svaka se riječ pokazala suvišnom pred tom očajničkom potragom za identitetom, utjehom, čežnjom za demarginalizacijom onih koji ne znaju živjeti nigdje osim na marginama.
No, ova knjiga zato vrlo lako premošćuje jaz razumijevanja ljudskih mogućnosti, svega onog što čovjek može učiniti kada je doveden pred zid. Vjeruje u putovanja koja počinju, ali nikada ne završavaju. Vođena je isključivo željom slaviti uspone i padove grješnih smrtnika. Oblikuje nas i sebe poput gline, bivajući most kojim ne prestajemo koračati.
'Ujutro je, ipak, u praznoj kući Clay zastao u kuhinji kad ga je ugledao – na
papiru, debelim crnim ugljenom. Spustio je prst, dotaknuo ga:
Konačni nacrt mosta: prva skica
Pala mu je na pamet Carey, pomislio je na lukove i opet ga je iznenadio vlastiti glas:
‘Most će biti načinjen od tebe.'
('Od Claya most', Markus Zusak)
