Naziv djela: “Njemačka kuća”
Ime autora: Annette Hess
Naziv izvornika: “Deutsches Haus”
S njemačkoga preveo: Dalibor Joler
Godina izdanja: 2019.
Nakladnik: Sonatina j.d.o.o.
'Znaš’, rekla je otvarajući mu bocu piva, ‘ovdje unutra imam malu komoru.’ Pokazala je na svoj trbuh, ravno ispod srca. ‘I u nju sam sve pospremila, ugasila svjetlo i zaključala vrata. Ta me komora katkada tišti pa uzmem žličicu natrona. Znam da je ona ovdje, ali na sreću više ne znam što je u njoj. Pet Rusa? Deset Rusa? Moj pokojni muž? I koliko mrtve djece? Nemam pojma. Vrata su zatvorena i svjetlo je ugašeno.'
('Njemačka kuća', Annette Hess)
Dvadesetčetverogodišnja Eva Bruhns tih je šezdesetih godina prošlog stoljeća tek oštroumna djevojka, prevoditeljica poljskoga jezika; mlada žena puna snova, putenosti sputane očekivanjima okoline i tankim živcima koji joj se spočitavaju kad god iz nje progovori ona prava Eva, gorljiva i željna iskusiti život i ljubav. Pokušavajući izbjeći sudbinu usidjelice ili pak usud starije sestre Annegrett, čiji je život niska ljubavnika i mračnih načina dokazivanja svrhe vlastitog postojanja,
Eva počinje vezu sa Jurgenom Schoormannom, imućnim nasljednikom trgovačke tvrtke u nadi kako je upravo taj samozatajni mladić ljubav njezina života. No, snove o budućnosti i uigran ritam života „Njemačke kuće“, gostionice u „pristojnom“ dijelu frankfurtske Ulice Berger u vlasništvu Ludwiga i Edith Bruhns, Evinih roditelja, prekinut će poziv iz odvjetničke pisarnice u kojem Evi biva ponuđeno prevoditi iskaze poljskih svjedoka na suđenju nacističkim časnicima za zvjerstva počinjena u koncentracijskom logoru Auschwitz, mjestu u kojem i desetljećima nakon zatvaranja željeznih vrata i prestanka tog „rada koji oslobađa“, bol urla jednakom snagom.
Upravo u tom trenutku započinje priča koja će probuditi duhove čija su imena zauvijek zapisana brojevima na njihovim nadlakticama i podići vjetar koji će među zidove sudnice, ali i u sobe „Njemačke kuće“ obitelji Bruhns, donijeti miris paljevine iz Istočnog bloka Auschwitza. Da zlo nikada ne dolazi u obliku u kojem smo ga zamišljali, spoznat će Eva slušajući svjedočenja preživjelih logoraša te otkrivajući kako muškarci na optuženičkoj klupi, 'tako uredno obrijani, tako čisti i civilizirani, na prvi pogled nisu izgledali drugačije od ostale gospode na tribini za gledatelje'.
'Naprijed su trebali sjediti glavni počinitelji s najtežim optužbama, a iza njih bezazleniji slučajevi. Ako se uopće može govoriti o nečemu bezazlenome. Je li onaj koji ubije deset ljudi bezazleniji od onoga koji ubije pedeset?'
('Njemačka kuća', Annette Hess)
'Njemačka kuća' govori o okajanju grijeha, žrtvi paljenici koju svatko od likova podnosi na oltaru svoje duše u svom neprestanom traganju za utjehom. Hoće li netko biti bliže iskupljenju ako dvadeset godina kasnije zamoli bivšeg zatvorenika iz Auschwitza da mu obrije glavu; hoće li znati cijeniti žrtvu ako prigrli prošlost pronađenu u daru maurskoga kralja - djeliću božićne piramide izgubljene jednom davno u kući u sklopu logora Auschwitz? Možemo li sami biti izvorom bolesti kako bismo dobili priliku biti svemoćnim isjceliteljima?
Odgovor je neizvjestan jednako kao i ljudska priroda, ono zemaljsko, gorko i istodobno ljekovito. No, jedno je sigurno - u potrazi za pravdom, utjehom i vlastitom istinom …
'Teško je biti čovjek.'
('Njemačka kuća', Annette Hess)
