Objavljeno 15.09.2019.

Recenzija: 'Nemoguća djevojka', Anne Tyler

Sa spisateljskim stvaralaštvom Anne Tyler prvi sam se put susrela u njezinim 'Raznizanim godinama' i moram priznati kako me vrlo brzo uspjela osvojiti bezbrižnost i lakoća kojom Tyler pristupa svojim likovima, ali i radnji koju jednako lako stvara oko njih.

Naziv djela: “Nemoguća djevojka”
Ime autora: Anne Tyler
Naziv izvornika: “Vinegar Girl”
S engleskog preveo: Saša Stančin
Godina izdanja: 2019.
Izdavač: Profil Knjiga

Uskoro su se na mom čitalačkom 'meniju' našli i romani 'Nekoć kad smo bili odrasli' te 'Vježbe disanja' s kojima sam definitivno utvrdila kako je Tyler jedna od rijetkih spisateljica koja u svojim romanima gotovo isključivo obrađuje obiteljsku tematiku, odnosno obiteljske odnose i svu krhkost, jačinu i kaos koji žive unutar njih, a da pritom ne ulazi u 'minsko polje' ponavljanja i prežvakavanja već rečenog.

'Nemoguća djevojka' nastavlja dobro poznati niz - glavna junakinja je isfrustrirana Kate Battista koja se 'osjeća zatočenicom vlastita života' te joj se, kako sama priznaje, 'život svodi na vođenje kućanstva te brigu o ekscentričnom ocu znanstveniku te umišljenoj mlađoj sestri' Bunny. Zaposlena kao pomoćna odgojiteljica u dječjem vrtiću, Kate je i u pogledu posla zaglavljena u mjestu - ne voli ga i potajno priželjkuje promjenu, no istodobno si posve iskreno postavlja pitanje - '…za što bi drugo ustvari bila kvalificirana?'

'Nema ona plan. Nikakav. Što je zapravo bila istina.
Ta bi joj primjedba, dok je jutrom išla u vrtić na posao, često padala na pamet. U vrtiću bi djeci pomagala da se izuju, četkala im plastelin ispod noktiju, lijepila flastere na koljena. Pa im onda pomagala da se obuju.
Nema ona plan. Nikakav.'

('Nemoguća djevojka', Anne Tyler)

Kako napraviti sjajan zaokret u romanu koji pretendira biti romaneskna prerada slavne Shakespearove “Ukroćene goropadnice”? Prvo diskretnom igrom riječima (Shakespearov Battista Minola, otac goropadne Katarine i Tylerina Kate Battista posve su dovoljni za početak), a kasnije svakako pokušajem kroćenja usidjelice Kate udajom za očevog asistenta Pjotra radi njegova dobivanja zelene karte. Naime, Pjotr Ščerbakov briljantan je mladi znanstvenik kojemu istječe viza za boravak u SAD-u. A Katein otac ne želi se tako lako odreći sjajnog asistenta u svom ambicioznom znanstveno - istraživačkom projektu, pa smišlja jednako tako ambiciozan plan za njegov ostanak.

'…Pa prije ili kasnije za nekoga se moraš udati, je li tako? A on je iznimna osoba, tako darovit, to bio strašan gubitak za ljudski rod ako ne bi mogao nastaviti raditi na mom projektu. A k tome mi je još i simpatičan! Tip je na svom mjestu! Uopće ne sumnjam da ćeš i ti tako misliti kad se bolje upoznate…'

('Nemoguća djevojka', Anne Tyler)

Pyotr je, srećom po Kate (i po nas), vrlo dopadljiv lik koji, savršeno usklađen sa Kateinim ocem, oko buduće mladenke plete mrežu humorističnih dijaloga i simpatičnih situacija koje sve vode ka jednom cilju - sretnom braku i eventualnoj ljubavi - na drugi pogled.

'Bok Kate! Išli smo po dozvolu za brak!
Tko to mi?
Tvoj otac i ja.
Pa, onda vam želim sretan brak.'

('Nemoguća djevojka', Anne Tyler)

Kako bilo, Anne Tyler je u “Nemogućoj djevojci” ostala dosljedna samoj sebi i neobično dopadljivom stilu pisanja i karakteriziranja likova, pa se stječe dojam kako paralela sa “Ukroćenom goropadnicom” zapravo i nije bila nužna. Jer, Tyler je ona vrsta autorice koja je u potpunosti sposobna stvoriti svoj šareni svijet likova i odnosa između njih, bez da inspiraciju traži u tuđem. Pa bio to i Shakespeare.

Još priča potražite na:

Biljana Gabrić





Povezani sadržaj



Komentiraj