Naziv djela: “Majčino mlijeko”
Ime autora: Nora Ikstena
Naziv izvornika: “Mātes piens”
S latvijskog prevela: Santa Domian Zviedre
Godina izdanja: 2019.
Nakladnik: HENA COM
'…moja majka pije gorku kavu: zagledana kroz prozor, razmišlja o golemome kitu kojim je žestoki kapetan iz Mobyja Dicka opsjednut, za nju je to vjerojatno metafora za snažan poriv duše kojemu se ne može odoljeti, koji tjera samo naprijed dok te naglo ne povuče duboko u more.'
('Majčino mlijeko', Nora Ikstena)
Prva 'bezimena', ugledala je svijet 1969., u vrijeme kad je SSSR-om vladala čvrsta ruka Leonida Brežnjeva i kći je druge, rođene u listopadu 1944., godine oslobođenja Rige od nacističkog terora. No, i ova je majka također kći – potomak žene odlučne zaboraviti neovisnu Latviju svoje mladosti i muškarca odlučnog nikada ne zaboraviti Latviju koja ga je osudila na Gulag.
Smještena u Latviju osamdesetih godina prošlog stoljeća – zadnjeg desetljeća sovjetske vladavine, radnja romana na uvjerljiv, gotovo opipljiv način prikazuje okrutni, ugnjetavajući utjecaj sovjetskog režima na živote dvije generacije žena – majke i kćeri. Majka, perspektivna mlada liječnica koja se naizgled uspješno nosi sa pritiscima krutog sustava koji ju okružuje, uslijed niza nesretnih događaja svijetlu liječničku karijeru u Rigi zamjenjuje progonstvom u tamu ruralne Latvije i malom ambulantom. Lišena nade bolje profesionalne budućnosti, sve više tone u depresiju.
'Nije više bilo znanosti, nikakvih eksperimenata, tek mizerna egzistencija i pokušaji da svojim znanjem pomognem ovim ženama koje su zapele u kotaču za hrčka.'
(+Majčino mlijeko', Nora Ikstena)
S druge strane, kći koja slijedi majku u progonstvo rastrgana je između poriva za privikavanjem na mir seoske sredine i straha zbog majčinog sve očitijeg psihofizičkog propadanja u danima koje su dijelile urastajući u dotad nepoznato okruženje.
'Ali stvarnost je bila ova - bile smo žive. Male, ali svakodnevne sitnice oblikovale su naš dan ,dani su postajali tjedni, tjedni – mjeseci, a mjeseci – godina. Lijepili su se skupa kao komadi gline na našoj radionici keramike…'
('Majčino mlijeko', Nora Ikstena)
Kako sugerira sam naziv romana, mlijeko je ponavljajući i glavni motiv Ikstenine knjige, služeći ne samo kao metafora komunističke ideologije koju su junakinje prisiljene 'progutati', već istodobno naglašavajući oštećenu, ranjenu vezu majke i kćeri. Mlijeko ima okus snažne političke poruke, no u svojoj dubini skriva gorčinu majčine čežnje za boljim životom i kćerine očajničke želje da ju spasi. Nora Ikstena na izniman je i bolan način progovorila o trpkoj esenciji tog mlijeka našeg bivanja i stvorila roman o kojemu razmišljamo još dugo nakon čitanja.
'… Zar se vi kao majka ne bojite da se bez mlijeka neće u potpunosti razvijati?’
‘Možda je to zato što nije pila majčino mlijeko?’
‘Kako to? Zar ste imali neku bolest?’
‘Jesam. Nisam htjela živjeti i nisam htjela da ona pije mlijeko od majke koja ne želi živjeti.'
('Majčino mlijeko', Nora Ikstena)
