Objavljeno 19.05.2020.

Recenzija: 'Led', Ulla- Lena Lundberg

Jeste li čuli za Örarnu? Ovo zabačeno, po svemu nimalo pristupačno otočje Ålandskog arhipelaga u Baltičkom moru između jugozapadne Finske i Švedske, i sama sam otkrila na stranicama ovog romana koji svoju priču gradi polako, vijugajući sjevernim prostranstvima bez težnji biti napet, dinamičan ili pak iznenađujuć na onaj naglašeni način svojstven romanima. No, njegov je tijek ipak životan; nose ga struje hladnih mora, mijenja se s debljinom leda ispod kojeg ključaju zarobljeni valovi; ovisi o tonovima misnih napjeva i o mužnji krava u stajama pored župnog dvora, o ribolovu i prevrtanju mokrog sijena.


Naziv djela: “Led”
Autor: Ulla- Lena Lundberg
Naziv izvornika: “Is”
Sa švedskog preveo: Edin Badić
Godina izdanja: 2020.
Nakladnik: Hena com

'Ljudi se pitaju kako ćemo ovdje preživjeti zimu, ali ne dobivamo čak ni napadaje klaustrofobije ili panike, nego smo posve zadovoljni svijetom koji se smanjio. Neobično je što nam je to dovoljno. Ovdje na Örarni postoje sve vrste ljudi koje općenito postoje na svijetu. Kao i sve vrste sukoba i problema.'

Kada su, neposredno po završetku Drugog svjetskog rata, Petter Kummel, njegova supruga Mona i kći Sanna zakoračili na Örarnu kako bi Petter postao novi pastor u otočkoj crkvi, njihov se život, ali i onaj mještana, stubokom promijenio. Zatvorena otočka zajednica ima svoje tajne, slabosti i navike, no istodobno i dovoljno gostoljubivosti prema novim stanovnicima otoka te se Kummelovi brzo prilagođavaju novom životu, a mladi pastor Petter postaje omiljenim među otočanima. Svakodnevica otoka “na kraju svijeta” prepuna je sitnih pobjeda i poraza, ljudi iza čijih se lica krije više od onog u što bi mladi pastor ikada povjerovao, sudbina koje pulsiraju Örarninom žilom kucavicom iščekujući zvuk pucanja leda.

'Ne mogu živjeti bez drugih ljudi i stoga poštuju društvena pravila koja se ne smiju prekršiti. Imaju svijetlu i mračnu stranu, otvoreni su kao knjige, a puni tajni. Smješkaju se, pa odvraćaju smiješak. Dobrostivi su, i zlonamjerni. Nikada samo jedno ili samo drugo.'

Ulla-Lena Lundberg romanom “Led” opet se vratila svojim korijenima. Ova finsko - švedska spisateljica rođena je na Kökaru, još jednom otoku raspršenom u hladnim bespućima Ålandskog arhipelaga, po svemu sličnom Örarni te je zvuk leda za Lundberg reminiscencija koja je i u ovom djelu na ovaj ili onaj način vraća kući, zavičaju. 

Naime, njezin je otac bio vikar, a kako je rano umro, Ullina je majka samostalno odgajala Ulla-Lenu i stariju sestru Gunnilu, u istom okružju, sa ljudima istih naravi i navada. Iako se obitelj nakon izvjesnog vremena odselila sa Kökara, mnogo kasnije, Ulla-Lena ljeta bi dolazila provoditi na otoku, nadograđujući vlastito iskustvo odrastanja sa usmenom predajom i otočkim folklorom koje je onda vješto utkala u svoje romane, među kojima je i polagani, hipnotički i tajanstveni “Led”.

'Kada sve okuje led, dobro naćuli uši i širom rastvori oči. Promatraj kuda se proteže, i kuda prolaze struje. Odakle puše vjetar. Crne mrlje naviještaju tanak led, zelene upućuju na gladac, a one mliječnoplave poput opne koja prekriva slijepo oko – njih se trebaš paziti. Logično. Uvijek imaj šiljak za led i nož pri ruci. Osluškuj kako led puca. Ne plaši se, nećeš nikamo stići. Ne junači se, progutat će te led. Znaš, more je hladno, i duboko.'

Još priča potražite na:

Biljana Gabrić




Povezani sadržaj