Naziv djela: “Klub P.S. Volim te”
Ime autora: Cecelia Ahern
Naziv izvornika: “Postscript”
S engleskog prevela: Davorka Herceg – Lockhart
Godina izdanja: 2019.
Nakladnik: Profil Knjiga
'Ljudska bića imaju neutaživu želju za bogatstvom, statusom i moći, ali najviše gladuju za ljubavlju.'
('Klub P. S. Volim te', Cecelia Ahern)
Nakon dva dana, koliko mi je trebalo da pročitam knjigu, sa suzom sam u oku (doslovce) otklonila svaku sumnju. Cecelia Ahern je, čak i za čitatelje koji se inače žanrovski ne pronalaze u ovakvim štivima, uspjela stvoriti doista lijepu priču, jednu od onih u kojima se ljubav ne pretvara u patetiku, a tuga je opipljiva dovoljno da se u mnogo trenutaka poistovjetimo s njom.
“Klub P. S. Volim te” stoga je nastavak dorastao očekivanjima onih koji su voljeli i oplakali svaki Hollyin i Gerryjev trenutak u prvom dijelu. Iako prožet sa mnogo manje, čak gotovo nimalo, humorističnih nota i obojan nijansama tuge koja izbija iz svakoga retka, donio je posve novi moment. Onaj u kojem je Holly nakon Gerryjeve smrti naučila kako krenuti dalje, prihvatiti život u kojem još uvijek postoji ljubav. Drugačija, opreznija, sjetnija, no još uvijek ljubav. Sedam godina nakon Gerryja dogodila se veza sa Gabrielom, i baš kada se činilo kako je život opet poprimio oblike koji bi vodili ka sreći, Holly dobiva poziv koji će mnogo toga promijeniti. Ovoga puta ona će biti ta koja će dobiti priliku biti podrška drugima, podijeliti svoje iskustvo boli i možda, uz stara sjećanja, u svoj život prizvati neke nove, posve drugačije dimenzije ljubavi.
'Sva lebdim. Lebdim na krilima ljubavi i adrenalina i čudnih novih energija. Osjećam se opsjednuto. Ne opsjednuta Gerryjem – taj je osjećaj nestao – već trajnom povezanošću s njim… Mogu se čvrsto držati prošlosti, svih svojih stvari, ili ih mogu otpustiti i čuvati ih u svom srcu.'
('Klub P. S. Volim te', Cecelia Ahern)
Mnogo je prošlosti u ovoj knjizi, a Gerry je prisutniji nego ikada. No, ne u kontekstu tuge, gubitka i suza. Gerry je u “Klub P. S. Volim te” postao svjetlom nade, obećanjem novog postojanja i života koji nikada ne prestaje. On je nevidljivi vjetar u jedrima, a Holly nakon sedam dugih godina zna smjer u kojem plovi. I po prvi je put nije strah.
'Život ima korijenje, poput drveta u potrazi za preživljavanjem. Njegovo se korijenje širi i raste kako bi pronašlo vodu, ono ima moć dizati temelje zgrada, potkopati sve na svojem putu. Njegov je doseg beskonačan, postojanje mu je beskrajno, a izražava se na razne načine. Možeš posjeći drvo, ali ne možeš uništiti ono iz čega je izraslo i sav život koji je iz njega potekao.'
('Klub P. S. Volim te', Cecelia Ahern)
