Objavljeno 02.07.2019.

Recenzija: 'Kamene majke', Erin Kelly

Sedmi po redu roman engleske spisateljice Erin Kelly, znakovito nazvan 'Kamene majke', psihološki je triler koji se čitatelju otvara postupno i slojevito, polako otkrivajući tajne glavnih likova koje sežu daleko u prošlost, zakopane u zidinama nekadašnje Duševne bolnice Nazaret.


Naziv djela: “Kamene majke”
Autor: Erin Kelly
Naziv izvornika: “Stone Mothers”
S engleskoga prevela: Andrea Marić
Godina izdanja: 2019.
Izdavač: Stilus knjiga d.o.o.

'Ljudi su u viktorijansko doba duševne bolnice zvali kamenim majkama, kažem kako bih Samu, koji se osim za obitelj, zanima jedino još za arhitekturu, odvratila pozornost sa svojih treperavih živaca.

Tada su toliko vjerovali u arhitekturu da su mislili kako dizajn zgrade doslovno može ozdraviti bolesne…

…Bila je to cijela filozofija, znaš; ništa u vezi s načinom na koji su građene te zgrade nije slučajno - odvojenost i sve one kupaonice koje su trebale s čovjeka doslovno oprati ludilo. Građene su poput tvornica, ne bolnica. Doista, bile su zastarjele već godinu nakon otvaranja.'

('Kamene majke', Erin Kelly)

Vješto u tekst uvodeći povijesne podatke o nekadašnjem pristupu liječenju duševno oboljelih osoba, posebice žena, Erin Kelly dokazuje koliko su joj u literarnom smislu te izgradnji pomalo gotički sumorne atmosfere, pomogli sati provedeni u istraživanju arhiva londonske Wellcome Library, bogate povijesnim zapisima o načinu na koji je psihijatrijska znanost pristupala mentalno oboljelim ženama. Sama struktura romana podijeljena u tri vremenska razdoblja, čitatelja na nenametljiv, a opet vrlo iščekujuć način vodi u um glavnih likova, tjerajući i nas da se pozabavimo njihovom krivnjom, tjeskobom ili žalom za gubitcima prošlosti. I niti jedan od likova zapravo ne prebacuje lopticu krivnje na onog drugog, iako se to na trenutke može učiniti suprotnim. Ne. Svatko od njih nosi teret svojih pogrešaka kako najbolje umije, boreći se ponajprije sa samima sobom.

'Plakala je zbog Julije Solomon, zbog Adama i njegova sina. Plakala je zbog Pauline, zbog Norme. Susan, Celeste. U tu paradu lica najednom se zavukla Eugenie, nakrivljene glave, dok miluje Heleninu kosu i pita je li joj taj muškarac učinio to na silu. Helen se zagrcnula, ustala i nagnula nad školjku kao da bi mogla povratiti uspomenu, ali iz nje je izišlo samo još suza, natapajući joj ovratnik.'

('Kamene majke', Erin Kelly)

U prvom dijelu romana, smještenom u 2018. godinu, upoznajemo Marianne Thackery, ženu odraslu u blizini Duševne bolnice Nazaret, čija se sjena nadvijala nad njezinu mladost obilježenu slučajnim, skrivenim zločinom. Bježeći od krivnje i tajni, Marrianne odlazi u London živjeti predvidljiv život, udati se za predvidljivog čovjeka, odgajajući osjetljivu kći Honor, i samu sklonu epizodama duševne nestabilnosti.

No, sve se iz korijena promijeni kada isti taj predvidljivi suprug, Sam, nakon godina životne i bračne rutine, odluči Marrianne prirediti iznenađenje kakvom se najmanje nadala. I koje nikada nije poželjela. Povratak u Nazaret.

'Marrianne? kaže Sam, zureći u mene. Marrianne, što je bilo?
Na kraju nije vrisak, nego suprotno njemu, suho očajničko gutanje zraka u kojem nema kisika, samo prašina.
– Ne mogu unutra, protisnem. Molim te, Same, ne tjeraj me natrag unutra.'

('Kamene majke', Erin Kelly)

Iako pretvoren u kompleks luksuznih stanova, ispod uljepšane fasade još se uvijek krio onaj Nazaret od kojeg je Marrianne toliko pokušavala pobjeći. Susret sa duhovima prošlosti s kojima ju nikada nije prestala vezati nit tajni i krivnje – Helen Greenlaw, ženom koja je postala žrtvom vremena u kojem je živjela i starom ljubavi Jesse Brameom, na površinu će izvući sve tajne ostavljene u toj sudbonosnoj 1988. godini, punoj mladenačkog zanosa, strasti i očajničke težnje za boljim, drugačijim životom. Spirala događaja odvest će ih tamo gdje je sve počelo i natjerati dugo skrivane tajne da zauvijek napuste bolnicu Nazaret.

'Svijet je pun oštrih predmeta, a bol i tajne teku crvene i plave ispod mekane i tanke kože.'

('Kamene majke', Erin Kelly)

'Kamene majke' su Marriannina priča, priča o ženi koja u mladosti činila pogreške i opasne izbore. Ženi koja je spremna napraviti sve kako bi tajne ostavila zakopanima duboko ispod površine i tako sačuvala zdravlje svoje duševno nestabilne kćeri Honor koju bi otkriće nečeg tako zastrašujućeg moglo dovesti do još jednog pokušaja samoubojstva.

'Njezina je reakcija nadmašila sva očekivanja, znam, ali to je bio samo mali uvid u ono što je ona u stanju učiniti ako se najgora istina ikada dozna. Sumnja da lažem bila je dovoljna da posegne za žiletom; istina bi je doslovno mogla ubiti.'

('Kamene majke', Erin Kelly)

Ovo je priča i Helen Greenlaw, kažnjenoj samo zbog svoje nezavisne, slobodne prirode, ambicije i pronicljive inteligencije. Ispovijest je to žene sputane zidovima tamnice čija je izolacija služila uništenju i posljednjeg traga individualnosti i slobodne volje, žene izložene torturama koje je morala proživjeti kako bi opstala. Težak izbor manjeg od dva zla koji je postavljen pred nju te, mnogo godina kasnije, tragičan splet događaja u koji je neminovno morala biti uvučena, oblikovali su Helen Greenlaw na način koji možda nije željela, ali je bio jedini moguć.

'Nije to relaps, Robine, u prvom redu, ja nikad nisam ni bila bolesna. Bila je pogreška što su me stavili onamo. Ti me poznaješ. Dosad si to morao već i sam uvidjeti.'

('Kamene majke', Erin Kelly)

I na kraju, ovo je priča i Honor Thackery, Marriannine kćeri, koja će biti prisiljena naučiti koliko je majka daleko spremna ići kako bi je zaštitila od vlastite prošlosti.

'Kamene majke' vjeran je prikaz načina na koji društvo oblikuje i, uvjetno rečeno, kažnjava žene, no pokazuje i ono što se događa kada te iste žene, stjerane uza zid, čine sve potrebno kako bi zaštitile svoje voljene. Duboko suosjećamo sa svakom od njih - prolazimo kroz njihovu bol, strah i sav užas koji proživljavaju. Nitko nije samo žrtva niti isključivo zločinac, a linija između krivnje i duševne bolesti nerijetko je mutna i nedefinirana.

Snaga majčinstva u svim njegovim oblicima lebdi visoko iznad tornjeva Duševne bolnice Nazaret, a 'Kamene majke' svakim ispisanim retkom odaju koliko ono, u svojoj zaštitničkoj prirodi, ponekad destruktivno i sveprožimajuće može biti.

'Rekla sam da je moj mozak labirint. Misli jure po njemu kao pacijenti što vrište i ja shvaćam da su ta vrata koja mi priječe misliti na najgore s razlogom tu. Tu su zato da me sačuvaju. Mogu izabrati da znam ili da nam svima bude bolje. Samo ti njih zaključaj. Baci taj ključ.

Mama je samo radila ono što inače radi: pokušava me zaštititi. Znam da to svi misle, ali ja stvarno imam najbolju mamu na svijetu.'

('Kamene majke', Erin Kelly)

Još priča potražite na:

Biljana Gabrić




Povezani sadržaj