Objavljeno 07.11.2019.

Recenzija: 'Jesen', Ali Smith

Roman 'Jesen', kao prvi dio tetralogije 'Godišnja doba', svojom jedinstvenom naracijom doista na magičan način oživljava riječi čineći ih “organizmima” u kojima diše prolaznost sadašnjeg trenutka spajajući se sa nečim mnogo većim i bezvremenskim, ali i važnost međusobnog dijaloga, čak i kada su mišljenja posve oprečna, a jaz između sugovornika ispunjen godinama života i iskustva.


Naziv djela: “Jesen”
Ime autora: Ali Smith
Naziv izvornika: “Autumn”
S engleskoga preveo: Dinko Telećan
Godina izdanja: 2019.
Nakladnik: Vuković & Runjić

'Jezik je poput makova. Samo treba okopati zemlju oko njega i iz nje izrastu zaspale riječi, jarkocrvene, svježe, rascvale. Zatim zašuška sjeme i ispadne iz njih. Onda bude još više jezika koji samo čeka da nikne.'

('Jesen', Ali Smith)

Poznavanje pravih riječi pitanje je opstanka, “čak i kad fizički ne čitamo”. Jer, kako i sam glavni junak Daniel Gluck zaključuje: 'Kako ćemo inače čitati svijet?'.

Druga protagonistica 'Jeseni', Elisabeth Demand, mlada je, akademski obrazovana žena koja 'živi svoj san…i doista ga živi ako san znači da nema siguran posao, da joj je gotovo sve preskupo' i koja njeguje neobično prijateljstvo sa Danielom Gluckom, stogodišnjakom koji, pretpostavljeno, leži u ustanovi za skrb o starijim osobama, “zarobljen” između lucidnih snova i praga naizgled bliske smrti. Započeto u Elisabethinoj najranijoj mladosti, u vrijeme kada joj je Daniel bio susjed, a kasnije i svojevrsna moralna vertikala i putokaz za izbore koje će Elisabeth napraviti u životu, ovo duboko platonsko prijateljstvo briše granice i forme nametnute od okoline i njih samih. 

'Da kažem istinu? upita Daniel. Da. Koju bi igru radije igrala? Dat ću ti da biraš između dvije. Prva: svaka slika kazuje priču. 

 Druga: svaka priča kazuje sliku.

Što znači to da svaka priča kazuje sliku? upita Elisabeth.

Danas znači to da ću ti opisati jedan kolaž, reče Daniel, a ti mi možeš reći što misliš o njemu.

Tako da ga zapravo ne vidim? upita Elisabeth.

Tako da ga vidiš u mašti, što se tebe tiče, reče on. I u sjećanju, što se mene tiče.'

('Jesen', Ali Smith)

I dok je glavnina radnje u 'Jeseni' smještena u sadašnjost, stranice su ispresijecane iskrama prošlosti, kratkim flashbackovima koji svjedoče Elisabethinom djetinjstvu i Danielovoj kasnoj adolescenciji; susreću nas sa Pauline Boty, najpoznatijom prešućenom umjetnicom britanskog pop-arta šezdesetih godina prošloga stoljeća; manekenkom Christine Keeler, čije su ljubavne veze s jednim britanskim ministrom i ruskim diplomatom dovele do pada konzervativne vlade u vrijeme Hladnoga rata (tzv. Afera Profumo), ali i sa (vjerojatno) Danielovom sestrom Hannah Gluck koja se u Nici 1943. suočava sa nacistima.

'Bijaše to najgore vrijeme, bijaše to najgore vrijeme. Ponovo. Tako stoji stvar sa stvarima. Raspadaju se, uvijek su se raspadale, uvijek će se raspadati, to im je u prirodi.'

(“Jesen”, Ali Smith)

Post - brexitovski izmijenjen društveni krajobraz i već postojeće podijeljenosti koje su njegovom realizacijom ugledale svjetlo dana, diskretno se, a opet primjetno provlače svakim retkom ovog iznimnog djela. I na samom kraju, jedino što doista (pre)živi jesu priče o ljudskim životima, način na koji prolazimo kroz povijest koju nazivamo sadašnjošću te naša sposobnost da prigrlimo trenutke koji prolaze i opet se rađaju, baš poput godišnjih doba samih.

Još priča potražite na:

Biljana Gabrić




Povezani sadržaj