Naziv djela: “Gavran, Buddha, Yamaha”
Ime autora: Damir Šodan
Godina izdanja: 2021.
Nakladnik: Vuković & Runjić
'noć u Somboru.
bluz s radija. delta
Jugoslavija.'
(“Gavran, Buddha, Yamaha”, Damir Šodan)
Svojim kratkim, jezgrovitim stihovima on čitatelju tek nagoviješta, skicira, naslućuje, no nikada posve ne dovršava misao koja se stišće među tih nekoliko riječi - na čitatelju je, naime, zadatak dovršavanja, zaokruživanja pjesničke slike, ali i čast sudjelovanja u stvaranju trenutka u vremenu u kojem haiku pjesnik tek nakratko “zatoči” stihove.
Damir Šodan, hrvatski pjesnik, prevoditelj, urednik i dramski pisac, hvatajući se ukoštac sa zahtjevnom formom haikua, u ovoj je zbirci na jedinstven način, onaj lišen patetike i preuveličavanja, uhvatio esenciju svakog proživljenog trenutka. Izdignuvši se iz tradicionalizma, a opet strogo poštujući zahtjev forme, Šodan je svojim haikuom uronio i u druge svjetove osim onih Buddhinih, duhovnih i uzvišenih, pa tako njegovi stihovi mirišu na lisabonske kiše, zapliću se o džunglu Laosa, skrivaju se u pariškim haustorima, provode noći u bordelima. Vodi nas autor na brojna putovanja – od Brača preko Rima, pa sve do Gruzije i Sečuana, budno pazeći da ničim ne naruši ljepotu trenutka - svaki je važan, svaki ima svoje mjesto, svaki je jednako snažan i traži zahvalnost, čezne biti zapamćen.
'glas mujezina.
Lejla guli naranču.
smrt u Rabatu.'
(“Gavran, Buddha, Yamaha”, Damir Šodan)
“Uvijek traži istinu ljepote, svaki se put vrati svijetu običnog doživljaja”, napisao je davno Matsuo Basho, najznačajniji japanski haiku pjesnik, savršeno sažimajući bit Šodanovih stihova - iako “pliva” modernim strujama (istraživanje dubina urbanog života, seksualnosti, različitih socijalnih aspekata, slobode- “Sao Paulo. truplo ispod farova. bas iz boomboxa.”; “tijesne hlače. Poroci Miamija. Gianni Versace.” i sl.) te se tako izdvaja iz uobičajenih tematskih područja haiku poezije, autor ne zapostavlja već spomenutu duhovnost - Buddhu. Naprotiv - Gavran i Yamaha savršena su mu protuteža; komadi prirode i urbanosti uklapaju se u stoljeća staru slagalicu haiku majstora, po tko zna koji put brišući granicu između umjetnosti, života i prirode. Šodan ih jednostavno pušta da se međusobno prožmu i uvuku nas u taj beskrajni krug zena koji, kako kaže jedna stara japanska pjesma,“ne možemo vidjeti niti čuti, no ako se njime služimo, neiscrpan je.”
'gavran u crkvi.
Isus bi ga spasio
- ali ne može.'
(“Gavran, Buddha, Yamaha”, Damir Šodan)
Još recenzija potraži na:
Biljana Gabrić
