Objavljeno 30.10.2019.

Recenzija: 'Galveias', José Luís Peixoto

Mir siječanjske noći koja se te 1984. godine spustila nad Galveias, maleno selo u portugalskoj pokrajini Alentejo, prekinut će posve nesvakidašnji, za žitelje gotovo sudbonosan događaj - pad meteorita, eksplozija koja je 'sijevnula poput koplja bačenoga ravno kroz nečija prsa, poput jeze koja traje minutu, sekundu po sekundu po sekundu'.


Naziv djela: “Galveias”
Ime autora: José Luís Peixoto
Naziv izvornika: “Galveias”
S portugalskoga preveli: Elena Pančevski i Josip Ivanović
Godina izdanja: 2017.
Nakladnik: Edicije Božičević

'Galveias i ostali planeti postojali su istovremeno, zadržavajući pritom svoje iskonske različitosti, nisu se miješali: Galveias je bio Galveias, ostatak svemira je bio ostatak svemira.'

('Galveias', José Luís Peixoto)

U jednom bljesku Galveias više nije bio tek seoce uljuljkano u mrak zimskog povečerja i ruralne izoliranosti, već je postao točno određenom točkom u svemiru, posve odijeljeno mjesto gdje se svjetske pojave križaju samo jednom tako i nikada više. „Bezimena stvar“ iz svemirskih prostranstava za stanovnike je Galveiasa ostavila, vrijeme će pokazati, krater mnogo dublji i trajniji od onog na livadi Cortico. Jer, u omaglici mirisa sumpora i sa velikom eksplozijom kao svojevrsnim 'lakmus papirom+ njihovih života, svaki od žitelja ovog malenog mjesta u sebi je nosio svoj vlastiti krater, vlastiti ponor. Iz nečijeg je, poput onog Rosinog, izvirivala želja za osvetom, spašavanjem časti prevarene žene - 'u noći velike eksplozije panika u očima djece i muža značila je strah od smrti, panika u njezinim očima značila je strah od nemogućnosti da ostvari svoj naum.'

Gospodin Jose Cordato pak, svoju je samoću isprepleo sa Julijinom utjehom, pa je „nakon tog praska…on bio zabrinut za nju, ona zabrinuta za svijet.“ Pa i komadići kruha razmočeni u juhi koju je Joao Paulo, obogaljen prometnom nesrećom, bezvoljno jeo imali su 'okus na sumpornu žalost'.

'Galveias' je svojevrstan manifest seoskog života, mikrokozmosa ruralne sredine u kojoj svaki od njezinih stanovnika nosi po rođenju utisnut biljeg određenog mentalnog sklopa koji ga cijeli život usmjerava ka jednoj točki. Pad meteorita kao posve nesvakidašnja stvar gotovo apokaliptičnih razmjera, ima „efekt leptirovih krila“ mijenjajući živote čitave jedne generacije u malenom zabačenom selu.

Kako je i sam Peixoto jednom zgodom priznao, cijela namjera „Galveiasa“ bilo je propitivanje toga što je ruralnost danas, odnosno što su danas gradovi i kako na naš život utječu izbori i odluke koje donosimo u smislu gradova i urbanosti. Upravo se stoga rodila i ideja da razdvoji svijet na Galveias i univerzum.
 
'Događaj kojim je roman obilježen na samom početku je neka vrsta meteora koji pada na to selo, a koji predstavlja neku vrstu univerzuma. Mentalni sklop tog romana je takav da je Galveias za tamošnje ljude njihov univerzum, to seoce je u središtu njihova svijeta. Time sam htio pokazati da svi mi imamo svoj individualni svijet, jer čak i kad živimo u vrlo napučenom gradu, još uvijek postoji samo ograničen broj odnosa koji možemo imati, samo ograničen broj ljudi koje zaista upoznamo i s kojima ulazimo u interakcije.'

('Galveias', José Luís Peixoto)

'Galveias' ostaje romanom koji propituje nepoznato, traži izgubljeno i progovara o bolima i gubitcima koje ostaju iza neodgovorenog. Usmjerava svemir u jednu točku, pa u njoj sabire svu složenost svijeta koji se u njoj stisnuo.

Još priča potražite na:

Biljana Gabrić




Povezani sadržaj