Naziv djela: Carica Romanovih
Ime autora: C.W. Gortner
Ime izvornika: 'The Romanov Empress'
S engleskoga prevela: Ana Josić
Godina izdanja: 2018.
Nakladnik: Lumen
'Moraš mudro izabrati. Slušaj svoje srce, ali misli glavom. Ljubav će možda sve pobijediti - u sonetima - ali nije uvijek ljubav ta koja će nam pružiti sigurnost.'
('Carica Romanovih', C.W.Gortner)
Djevojčicu rođenu kao Marie Sophie Frederikke Dagmar od Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburga, od milja zvanu tek - Minnie, povijest će mnogo kasnije ipak pamtiti pod drugim imenom - Marija Fjodorovna, carica Romanovih.
Iako plemićke krvi kao kći princa Christiana od Schleswig – Holstein – Sonderburg - Glücksburga i princeze Louise od Hesse - Kassela, Minnie, zajedno sa sestrama Alexandrom i Thyrom te braćom Vilhelmom, Frederikom i Valdemarom ipak nije živjela u posebnoj raskoši ("mi nismo rođene u svili i kadifi", kako sama Minnie u jednom trenutku priznaje) , sve se promijenilo kada njezin otac postaje Christian IX, kralj Danske. Naime, kako njegov prethodnik, kralj Frederik VII nije imao potomstvo, prijestolje je pripalo Minnienom ocu.
Raskoš i titula danske kraljevske obitelji nije, međutim, jedina promjena u životu princeze Dagmar. Njezina voljena sestra Alix sklapa dogovoreni brak sa Edvardom VII, sinom kraljice Viktorije, koji će u godinama koje slijede i sam postati kraljem Velike Britanije i carem Indije. Dagmar teško prihvaća promjene, a posjet engleskom dvoru i vjenčanje njezine sestre, kao i susret sa vječito melankoličnom i hladnom kraljicom Viktorijom, učvršćuje je u uvjerenju kako je dogovoreni brak posljednje što želi.
Odlučuje 'slušati srce, no misliti glavom', pa ujedinjenje srca stavlja ispred ujedinjenja i 'dobrosusjedskih odnosa' između kraljevstava koji su u to vrijeme toliko često postizani upravo dogovorenim brakovima.
No, kako život uvijek ima druge planove, uskoro Dagmarina majka sa ruskim dvorom Romanovih dogovara brak za svoju buntovnu kći.
'Alix je bila u krivu. Ja nisam pustolovna. Nisam željela zamijeniti svoju zemlju, obitelj i vjeru - kao luteranka bih se morala preobratiti na rusku pravoslavnu vjeru - za zamrznute tundre u nekoj mitskoj zemlji.'
('Carica Romanovih', C.W.Gortner)
No, carević Niksa, sin Njegova Veličanstva, ruskog cara Aleksandra II, stiže u vrtove palače Fredensborg te plaho, diskretno kakav je i sam bio, pridobiva naklonost mlade danske princeze kojoj se 'ništa nije uklapalo u ideju kako će izgledati njihov susret'.
Zaljubivši se u Niksu Romanova, mladića „blage ćudi i plemenita srca“, Dagmar sniva o vjenčanju i čaroliji ruskih bijelih noći. Ali umjesto vječne ljubavi nastanjene u ledenoj ljepoti Zimskog dvorca, Dagmarin se svijet ruši u tami vile Bermont gdje carević Niksa umire od spinalnog meningitisa, tada neizlječive bolesti. Na samrtnoj postelji carevića na onaj svijet ispraćaju nesuđena nevjesta te njegova obitelj, među kojom je i Niksin brat, veliki knez Saša i budući car Aleksandar III.
U posljednjim trenucima svog života Niksa uzima Dagmar za ruku i moli je da se uda za njegovog brata. Teško je reći što je značila ta gesta. Je li Niksa doista shvatio važnost političke veze između Danske i Rusije ili je imao posve romantične i nesebične motive? Kako bilo, umirući carević blagoslovio je jedan od najsretnijih brakova ruske dinastije.
'Pod naborima ruskog srebrnog ruha i crvena plašta obrubljena hermelinskim krznom nestaje Dagmar od Danske', a mlada, tek vjenčana, princeza kroz povike okupljenog naroda „Bože, čuvaj carevnu!“ konačno biva svjesna kako je postala Njezino Carsko Visočanstvo Marija Fjodorovna. Rusija ju je prihvatila otvorena srca, a ona sama je postala Romanovom, dijelom moćnog carstva i dinastije čiji će posljednji predstavnik biti upravo njezin sin.
Sve ono što je uslijedilo nakon vjenčanja, počevši od dolaska u palaču Anichkov u Sankt Petersburgu u kojoj su živjeli narednih petnaest godina, pa sve do Aleksandrove smrti od nefritisa nakon dvadeset i osam godina braka, prikaz je sve snage ove iznimne žene koja je uvijek stajala uz svog supruga, podržavajući ga u svakoj odluci, no nikada se ne miješajući u njihovo donošenje. Velika dobrotvorka, iznimno omiljena u ruskim plemenitaškim krugovima i među narodom, Marija Fjodorovna bila je i požrtvovna majka šestoro djece, od kojih je čak četvoro nadživjela. Jedan od njih bio je i Nikolaj II, posljednji ruski car, kojeg su sa obitelji 1918. godine, u jeku Oktobarske revolucije, na iznimno brutalan način smaknuli boljševici. Marija Fjodorovna za strašne je vijesti saznala tijekom boravka na Krimu, pa iako nikada nije posve prihvatila surovu istinu, živjela je s njom hrabro i neslomljivo, kako je i kročila kroz život.
'Carica Romanovih' C.W.Gortnera izniman je povijesni roman. Pa iako su nam sve povijesne činjenice manje ili više poznate, pisac je na sebi svojstven način, vjerno i dosljedno, oživio jedne od posljednjih blistavih trenutaka carske Rusije i odao počast jednoj iznimnoj ženi koja je imala čast biti njihovim dijelom.
Mariji Fjodorovni bilo je suđeno postati Romanovom. No, nikada nije zaboravila Dagmar od Danske. Jednostavno je uzela najbolje od oboje i ostala dušom uz Rusko Carstvo i supruga Aleksandra III do samog kraja, vrativši mu se i 78 godina nakon smrti kada su njezini posmrtni ostaci iz grobnice danske kraljevske obitelji u katedrali Roskilde u Roskildu u Danskoj premješteni u grobnicu Romanovih, u katedralu Svetog Petra i Pavla u Sankt Petersburgu.
Iznimna knjiga o ženi koja zaslužuje biti zapamćena.
'Ali vladat ćeš, htjela ti to ili ne... Supruge vladara to moraju činiti. Misliš li da bi tvoj otac bio kralj kakav jest bez mene? Ja sam bič koji ga tjera. Ja sam njegove oči i uši, njegov savjetnik i njegova savjest. Bez nas bi muškarci većinom ostali dječaci.'
('Carica Romanovih', C.W.Gortner)
Još priča potražite na:
Biljana Gabrić
