Objavljeno 06.07.2019.

Recenzija: 'Bazen', Libby Page

Ako bismo “Bazen” okarakterizirali kao priču o prijateljstvu, predanosti i suosjećanju, posve sigurno ne bismo pogriješili, no ovaj je roman mnogo više od toga.

Naziv djela: “Bazen”
Autor: Libby Page
Naziv izvornika: “The Lido”
S engleskog prevela: Antonia Bojčić
Godina izdanja: 2019.
Izdavač: Stilus knjiga d.o.o.

'Bazen budi sjećanja u mnogima od nas. Za djecu koja nikada nisu bila na moru, bazen predstavlja ljeto i slobodu. Roditelje podsjeća na trenutak kada su vidjeli da je njihovo dijete naučilo plivati, na trenutak kada su ga pustili i dopustili mu da poleti. A za mene… Bazen je moj život.'

('Bazen', Libby Page)

Jednostavnom naracijom i ležernim, svakodnevnim stilom obraćanja svakomu od nas, Libby Page ispričala je pripovijest o finim nitima koje vežu ljudska srca premošćujući razlike u godinama i pogledima na život. Susret 86 – godišnje Rosemary Peterson i gotovo 60 godina mlađe novinarke Kate Matthews spojio je mladenačku nesigurnost i sjetu poznih godina, izvukavši ono najbolje iz oboje. Rosemaryina želja za spasom bazena koji je personifikacija cijelog njezinog života, svega važnoga što joj se ikada dogodilo, pokazat će Kate jedan posve novi svijet. Svijet u kojem napadaji panike i strah od življenja bivaju isprani jutarnje hladnom vodom bazena u Brockwellu.

'Razmišlja, ne prvi put, kako je, otkako je otkrila bazen – ili otkako je on otkrio nju – zaista počela živjeti. Dok pluta u hladnoj vodi osjeća kako voda odnosi sve njezine brige i osjećaj vlastita postojanja. U vodi ona nije Kate, nego samo tijelo okruženo i zaštićeno vodom i nebom. U vodi ima osjećaj da sve može postići.'

('Bazen', Libby Page)

Jer, Kate Matthews zaboravila je živjeti. U začaranom krugu osamljenosti i tjeskobe, povukla se u sebe obeshrabrena svijetom u kojem ne pronalazi svoje mjesto. No, slučajni zadatak koji je dobila kao novinarka lokalnih novina – napisati članak o mogućem zatvaranju kupališta u Brockwellu radi dolaska novog investitora, pretvorit će se u misiju njezina života čiju će ljepotu i jednostavnost ponovo otkriti. U tome će joj pomoći upravo Rosemary čija povezanost sa bazenom ide duboko ispod površine njegove mirne vode.

'Blizak nam je, kaže Rosemary, „Poseban je i blizak, ništa više ne bi bilo isto bez njega. Način na koji se sunčane zrake odbijaju od površine vode ujutro. Pogled na kupalište s vrha brda u Brockwell Parku. Čak je i miris poseban. Dok hodam parkom prema kupalištu, osjetim miris i prije nego vidim zgradu od opeke. Mokar beton koji miriše po oluji, ali u kombinaciji sa svježe pokošenom travom u parku. I klor… Koža mi uvijek miriše po kloru.'

('Bazen', Libby Page)

Spas bazena pomoći će Kate da se oprosti sa načinom na koji je dotad živjela svoj život, dok će Rosemary pomoći da se nikada ne mora oprostiti, već da sačuva uspomenu na svaku sekundu ljubavi, svaki zagrljaj i svaku tugu koju je, uz taj bazen, podijelila sa svojim suprugom Georgom. Mala brixtonska zajednica, predvođena Rosemary i Kate, okupit će se oko istog cilja, pokazujući svu snagu prijateljstva i zajedništva. Pokazujući koliko obični ljudi mogu napraviti boreći se za stvari koje vole. A za Rosemary je opstanak bazena gotovo doslovce bio pitanje života i smrti. Jer, bazen jest bio Rosemaryn život – bio je svaka dječja nepodopština, svaki mladenački zanos i mudra ljubav zrelih godina. Bio je ona i George. 

'Otvori oči i pogleda zgradu obavijenu tišinom. Staro je stablo još uvijek ondje, u kutu, ali nedostaje mu grana; nikada nije narasla nakon što su je ona i George slomili penjući se preko zida. Sjeća se pucanja drveta, kiše lišća i kako ih je to nasmijalo. Srce joj zatuče na zvuk Georgeova smijeha.

Iz ovog položaja na klupi ima pogled na cijeli svoj život… Vidi staru skakaonicu koje već odavno nema i vidi Georgea koji skače poput ptice. Gotovo da i ne uznemiri površinu vode kada nestane ispod nje. Nakon što izroni na površinu, smiješi joj se na način na koji je to oduvijek činio.

'Rosy, kaže, 'Moja Rosy.'

('Bazen', Libby Page)

'Bazen' je jedna od onih priča koja vam na trenutke izmami osmijeh kojega niste niti svjesni; onakav kakav zatreperi na usnama kad vas sustigne kakva draga uspomena; topla sjeta koja okrzne srce poput malenog vala. No, to je i pripovijest koja vam neće dati da zaboravite da su upravo lijepe uspomene te koje najviše bole, ali bez kojih ne možete. One vas grade, oblikuju i ne napuštaju nikada. Za njih se borite, baš kao Rosemary. Iz njih učite, baš kao Kate. Sve između toga je čista, nepatvorena ljubav koja ne poznaje godine.

Ljubav je ljubav, naglasi Rosemary, 'Kao i što je stablo stablo. Može biti mladica ili stogodišnji hrast, ali i dalje ima korijen, životni vijek i prepušten je na milost i nemilost godišnjim dobima.'

('Bazen', Libby Page)

Još priča potražite na:

Biljana Gabrić





Povezani sadržaj



Komentiraj