Objavljeno 23.09.2019.

Racenzija: 'Frankenstein u Bagdadu', Ahmed al-Saadawi

Čak niti nakon pročitane posljednje stranice nisam zapravo bila sigurna kakav je dojam na mene ostavilo ovo posve nesvakidašnje i nadrealno, a opet toliko stvarno štivo. Jer, kada je okosnica radnje uskrsnuli osvetnik kojeg je od ostataka tijela unakaženih bombardiranjem sastavio pijani trgovac otpadom Hadi, teško je pronaći prave riječi koje bi potencijalnim budućim čitateljima prenijele pravi dojam o ovom djelu.


Naziv djela: “Frankenstein u Bagdadu”
Ime autora: Ahmed al-Saadawi  
Naziv izvornika: فرانكشتاين في بغداد 
S arapskog preveo: Daniel Bučan
Godina izdanja: 2019.
Izdavač: Naklada Ljevak d.o.o.

Naime, u ratom opustošenom Bagdadu, gdje su ulice svakoga dana poprišta najtežih masakra, gdje svaki kamion ima potencijal biti sijačem bombi i smrti, jedan je čovjek – Hadi, svjedok vremena i događanja, odlučio u suludom svijetu na suludi način učiniti dobro djelo izvan granice svih ludosti – sastaviti jedno tijelo od posmrtnih ostataka desetina njih kako bi barem tom jednom omogućio pristojan, čovjeka dostojan ukop. No, tijelo nastani duh nevine žrtve nasilja, pa ono, takvo zastrašujuće i “frankensteinovsko” odlučuje osvetiti život svakog leša od kojeg je sastavljeno. No, u tom distopijskom svijetu, u kakvom zapravo već dugo živimo i sami, žeđ za krvlju ne prestaje sa izvršenom osvetom, pa tijelo ubrzo napada i nevine. Prvotni cilj osvetničkog pohoda se ubrzo zaboravlja, pa opstaje samo nasilje radi nasilja.

Bezumno i besmisleno kakvo nasilje uvijek i jest.

'Kako su stari dijelovi tijela otpadali, a moji pomoćnici ih zamjenjivali dijelovima tijela novih žrtava, popis onih koje treba osvetiti bivao je sve duži. Stvari su se tako odvijale dok jedne noći nisam shvatio da, ako tako bude išlo i dalje, taj popis nikad neće biti iscrpljen. Vrijeme mi je neprijatelj jer ga ne može nikad biti dosta da ispunim svoje poslanje. Stoga sam se počeo nadati da će pogibije na ulicama prestati i da više neće biti ‘proizvodnje žrtava’ te će moja vučja zadaća biti okončana.
Ali ubijanje je bilo tek započelo…'

('Frankenstein u Bagdadu', Ahmed al-Saadawi)

Mogli bismo reći kako je 'Frankenstein u Bagdadu' svojevrsna 'priča s iračke strane', insajderski tekst o tome kako se rat ponaša i diše, bez zapadnjačkih prologa i uplitanja. Na brutalan je i zastrašujuć, ali u mnogo čemu i ironičan način prikazao svo bezumlje rata, sve pukotine koje je otvorila američka invazija, ali i kratere koje su od njih napravili sami Iračani.
I na kraju, baš kao i svako literarno djelo vrijedno čitanja i “Frankenstein u Bagdadu” ima mnogo dimenzija. Svaka priča u njemu postupno guli jedan sloj koji otkriva sljedeću, još neobičniju i neočekivaniju. Sve do samog, najnevjerojatnijeg kraja.

Tanka je linija između nevinosti i krivnje, a nasilje uvijek rađa nasilje. Ahmed al-Saadawi ispričao je priču koja se ne ustručava priznati ovu istinu.

Još priča potražite na:

Biljana Gabrić




Povezani sadržaj