Objavljeno 07.04.2017.

Oproštaj od bolesnog sinčića: 'Jedino što moram napraviti je otići u raj i igrati se dok ti ne dođeš'

4-godišnji Nolan Scully je obolio od rijetkog zloćudnog tumora mekog tkiva s tri godine. Roditelji su putem Facebook stranice obavještavali o njegovom stanju, maleni Nolan je izgubio bitku 4. veljače ove godine.


Majka je u dirljivom statusu opisala njegove zadnje dane:

''Dva mjeseca. Dva mjeseca otkako sam te držala u svom naručju, čula koliko me puno voliš, poljubila te preslatke usne. Dva mjeseca otkako smo se mazili. Dva mjeseca apsolutnog Pakla. 

Već dugo želim napisati kako su izgledali Nolanovi posljednji dani. Njegovih posljednjih par dana pokazali su koliko je bio predivan. Koliko je bio lijep. Koliko je bio čista ljubav. Ovo će možda biti dugo, ali izdržite sa mnom, ovo je agonija kao ni jedna druga. 

Kad sam dovela Nolana posljednji put u bolnici, znala sam da još nešto nije u redu. Jednostavno sam znala, a imala sam osjećaj da i on zna. Nije jeo ni pio ništa danima i konstantno je povraćao. 

S cijelim njegovim timom liječnika sjeli smo 1. veljači. Kad je njegova onkologinja progovorila, vidjela sam čistu bol u njenim očima. Uvijek je bila iskrena prema nama i borila se s nama cijelo vrijeme, ali novi CT nalazi pokazali su velike tumore kako rastu oko bronhijalne cijevi i srca samo četiri tjedna nakon operacije prsa. Metastaze alveolarnog rabdomiosarkoma širile su se poput divlje vatre.  Objasnila je da smatra da njegov rak nije izlječiv jer je postao otporan na sve vrste liječenja koje smo pokušali. Plan je bio učiniti mi preostale dane što udobnijima jer je ubrzano nestajao. 

Nakon nekog vremena, sabrala sam se i otišla Nolanu u sobu. Sjedio je u 'Maminoj crvenoj stolici' i gledao YouTube na svom tabletu. Sjela sam kraj njega i naslonila svoju glavu uz njegovu. Započeli smo razgovor: 

Ruth: Teško ti je disati, zar ne?
Nolan: Pa.. da.
Ruth: Jako te boli, zar ne, bebice?
Nolan: (gledajući dolje odgovorio je) da.
Ruth: Srce, ova bolest je užasna, rak je užasan. Ne moraš se više mučiti.
Nolan: (sav sretan) Ne moram?! Ali hoću za tebe mamice.
Ruth: Je li to ono što si cijelo vrijeme radio? Borio se zbog mene?
Nolan: Pa da!
Ruth: Nolan Ray, koji je moj posao?
Nolan: (s velikim osmjehom odgovorio je) Čuvati me.
Ruth: Dušo, ne mogu te više čuvati ovdje. Jedini način da te čuvam je u raj.
Nolan: Dobro, jedino što moram napraviti je otići u raj i igrati se dok ti ne dođeš. Doći ćeš zar ne?
Ruth: Naravno, ne možeš se riješit mame tako lako.
Nolan: Hvala mamice, ići ću se igrati s Hunterom, Bryleeom i Henryjem!

U danima koji su slijedili, Nolan je uglavnom spavao. 

Sljedećeg dana se odmarao, i spavao je većinu dana poslije. Svi liječnici su bili prisutni, svi lijekovi i dokumenti potpisani. (Ne mogu vam objasniti što znači potpisati odjeljak "Ne oživljavati" za svog sina). Kad se probudio, spakirali smo se i planirali smo krenuti kući. Htjeli smo samo JOŠ JEDNU noć zajedno. Kako se budio, nježno je stavio svoju ruku na moju i rekao: "Mamice, sve je u redu. Ostanimo još malo ovdje, ok?". Moj četverogodišnji Heroj želio se uvjeriti da mi je olakšao... 

Između spavanja, sljedećih 36 sati smo se igrali, gledali YouTube i smijali koliko god smo mogli. Sat prije nego je preminuo napisao je oporuku! Ležali smo u kreveti i rekao mi je kako želi da njegov sprovod izgleda, što će ljudi nositi, što ostavlja svakome od nas i napisao da želi da ga se pamti kao - policajca. 

Oko devet navečer pitala sam Nolana smijem li se ići otuširati, jer nisam smjela otići. Rekao je: 'Umm, dobro mamice. Reci ujaku Chrisu da dođe biti sa mnom, a ja ću se okrenuti prema kupaoni kako bih te mogao vidjeti'. Stajala sam na vratima, okrenula se prema njemu i rekla: Gledaj ovdje ljubavi, evo me za dvije sekunde.

Nasmiješio mi se. Zatvorila sam vrata. Rekli su mi da je te sekunde zatvorio oči i pao u duboki san, kraj svog života. 

Kad sam otvorila vrata, njegov liječnički tim je stajao oko njegova kreveta. Svi su se okrenuli i pogledali me očiju punih suza. Rekli su mi: Ruth, on je u dubokom snu. Ne osjeća ništa.

Otrčala sam do njegova kreveta i stavila sam svoju ruku na njegov desni obraz.

U tom trenutku, moj je anđeo udahnuo, otvorio oči, nasmijao mi se i rekao: 'Volim te, mamice' i okrenuo se prema meni i u 11:45 navečer poručnik Rollin Nolan Scully preminuo je dok sam mu na uho pjevala 'You are My Sunshine'. 

Probudio se iz kome da mi kaže da me voli i da mi se nasmiješi! Moj sin umro je kao Heroj. Zbližio je zajednice, ljude različitih interesa i i promijenio živote ljudi diljem svijeta. On je bio borac koji je umro s dostojanstvom i ljubavi do svoje posljednje sekunde. 
Sve što je Nolan želio bilo je služiti drugima i štititi ih, i činio je to cijelo vrijeme do svog posljednjeg daha, a to čini i svaki dan. Volio je svoju obitelj snažno i svakoga od svojih "prijatelja"! 

Kad gledam što je sve postigao u svoje kratke četiri godine jedino mogu misliti što smo sve mogli postići da je živio duže. Ali nažalost, zbog ovog karcinoma, svijet i naša obitelj ostali su bez jednog člana punog ljubavi, koji je samo želio štititi i služiti. Mi moramo učiniti više donirajući, istražujući opcije liječenja. Ispod je slika koja privlači svačiju pozornost jer se moj sin bojao ostaviti me, čak i dok se tuširam. 

Sad sam ja ona koja se boji tuširati. S ničim osim praznog otirača sada gdje je jednom bio predivni, savršeni dječak koji je čekao svoju mamicu.''


Izvor: 24sata
Foto: facebook




Povezani sadržaj