Status prenosimo u cijelosti:
Trebalo mi je mnogo hrabrosti da ovo napišem…
Ali posljednjih sedam godina i sedam mjeseci, ljudi su svjedočili ljubavnoj priči koju su stvorili Gio i Karla. Gotovo osam godina, voljela sam samo jednu osobu. On je mene volio još od 14. godine, ali meni su trebale dodatne dvije godine da shvatim da i ja njega volim.
Mnogo smo toga radili zajedno. Od toga da smo se iskradali iz škole i lagali roditeljima da nakon škole imamo projekte, kako bismo mogli odlaziti u trgovački centar – i potrošiti 300 pesosa koje smo sačuvali od novca za užinu. Jeli smo na školskim hodnicima i dijelili ledeni čaj. Ali to nije bilo bitno, zato što smo bili zaista sretni.
Sve dok nismo morali krenuti na fakultet, točnije na različite fakultete. Ali ja sam bila prilično uvjerena da ćemo i to preživjeti… Zato što smo se voljeli. I stvarno jesmo. On je bio moja velika motivacija za završetak fakulteta. Zato što sam htjela imati lijepu budućnost s njim. On bi dolazio po mene, pomagao mi je s projektima, vodio bi me na ručak nakon napornog dana. On je bio jedino što sam vidjela kad sam hodala pokupiti diplomu. I napokon sam mogla reći da smo uspjeli.
Mjeseci su prolazili i oboje smo pronašli posao. I tada smo mogli raditi mnogo toga. 300 pesosa od užine pretvorilo se u tisuće pesosa, hodnici su se pretvorili u fine restorane, gledanje izloga se pretvorilo u pravi shopping, jeepneyji su se pretvorili u taksije, a odlasci u trgovački centar pretvorili su se u odlaske u druge gradove, pa čak i druge zemlje. On je bio uz mene kad mi je umro otac. Ja sam bila uz njega kad mu je umrla mama. I u sretnim i u teškim trenucima, bili smo si podrška. Mnogo sam toga doživjela upravo zbog njega. Zato što je bio uz mene. Radio je sve kako bih ja bila sretna.
Bili smo idealan par. Sve smo radili zajedno. Nisam mogla zamisliti da ću ikada voljeti nekog drugog. Zato što sam pronašla svoju srodnu dušu još kad sam nosila St. John’s Academy zeleni džemper, crne kožne cipele na bijele čarape i školski ruksak. Moja budućnost bila je s njim. On je bio osoba koju sam htjela vidjeti kad bih šetala do oltara.
Voljela sam vezu koju smo imali.
Ali sada je svemu tome došao kraj.
Vezi s Giom, s ljubavi mog života. Mojim vjernim suputnikom, partnerom za putovanja, pomoćnikom u stresnim situacijama, odgovorom na sva moja pitanja ‘Zašto?’ Došli smo do kraja tunela i vrijeme je da krenemo svatko svojim putem.
Hvala ti što si me držao za ruku tijekom ovog putovanja. Bilo je vrijedno svega. I to ću putovanje zauvijek nositi u srcu.
Iskreno ti želim svu sreću, čak i ako ta sreća više ne uključuje mene. Nadam se da ćeš ostvariti sve svoje snove. Iako im više neću moći svjedočiti, znam da ću navijati za tebe izdaleka. Zaslužuješ biti sretan, zaslužuješ ponovno voljeti. Kao i ja. Ali se ne kajem što sam te voljela. Voljeti tebe bila je moja najbolja odluka u životu. Jednog ćemo se dana ponovno sresti. Jednog ću te dana moći pogledati u oči i više me neće boljeti. Jednog ćemo dana razgovarati o tome koliko smo se voljeli i koliko nam je to pomoglo da zavolimo nekog drugog. Uvijek ćeš imati posebno mjesto u mom srcu. I molim te ponovno povjeruj u ljubav. U redu je. Bit će u redu. Vjerujem da ćemo jednog dana opet moći biti prijatelji.
Mojoj obitelji, prijateljima, znate na koga mislim. Hvala vam. Ne bih ovo preživjela da nije bilo vas da me podržite. Hvala svima koji su vjerovali u nas. Ali ovo će biti moja zadnja objava o Giu. O nama.
Za nova iskustva.
Foto: facebook
A.Đ.
