Odlazak kod frizera pravi je ispušni ventil za većinu žena. Ovisno o duljini kose i eksperimentiranja bojama, poslastica boravka u većinom ženskom okruženju, traje oko sat do dva. To je vrijeme dostatno za prelistavanje žutog i drugog tiska, ispijanja kave, komentiranje društvenih pikanterija i naravno uljepšavanje.
No što je s muškarcima? Kako se izgubilo zanimanje za odlazak u brijačnicu? Obrt koji je dugi niz godina uživao poštovanje i visoki društveni status gotovo je izumro. U suvremenom svijetu brijačnice su gotovo muzejski primjerci. Pogled u izlog stare gradske brijačnice evocira duh jednog starog vremena i mnogo usporenijeg načina življenja.
Boje li se muškarci oštre britve ili da im brico uz šišanje i brijanje, kao nekada našim djedovima, ne izvadi i pokoji zub?! Krenimo redom.
Riječ brijačnica dolazi od latinske riječi barba što u prijevodu na hrvatski znači brada.
Brijači su u povijesti bili najvažniji ljudi u plemenu. Osim što su se bavili uljepšavanjem ljudskih glava, ujedno su bili liječnici i svećenici. Praznovjerna primitivna društva i rana plemena vjerovala su kako dobri, ali i loši duhovi, ulaze u tijelo preko kose, brade i drugih dlačica na glavi.
Brijačima se kao primitivnim egzorcistima tako odlazilo kako bi se iz tijela uklonili zli duhovi. Tako su nastajale i prve frizure. Drugim riječima, brijači su bili odgovorni za imidž ljudi iz zajednice; za njihove stilske varijacije frizura, brade, brkova i zulufa.
Dogovarali brakove i krstili djecu…
Brijači su u tim plemenskim zajednicama dogovarali sve brakove i krstili djecu. Bili su glavni akteri religijskih ceremonija. Tijekom obreda krštenja i polaganja bračnih zavjeta, kosa je smjela opušteno padati s ramena kako bi zao duh mogao izaći iz tijela. Nakon ceremonijalnog plesa, odlazilo se kod brijača na šišanje kose i začešljavanje kako bi se zlom duhu onemogućilo da ponovno uđe u tijelo. Tom se tehnikom također sprečavalo dobrog da iz njega izađe.
Gdjegod su postojale legende ili praznovjerja vezana uz kosu, brijači nisu bili gladni kruha.
Ove su legende karakteristične za prostor drevne Azije. No običaj štovanja kose i ostalih dlaka na glavi zadržao se i u suvremenom svijetu. U Indiji ulični brijači i danas uživaju veliko poštovanje.
U Delčevu, mjestu nedaleko od makedonsko-bugarske granice, interes kod mene izazvala je jedna trošna “barbernica”. Okruženu modernim zgradama, Barbernicu je u samom centru mjesta teško bilo ne zamijetiti. U njoj je sve bilo autohtono i minijaturno, kao da služi Snjeguljičinim patuljcima; mini ogledalo, minijaturni lavabo, trošna stolica, mali češljići, britve, itd.
Odolijevanje zubu vremena donio je ovom stoljetnom objektu veličine kioska, status zaštićenog spomenika kulture. Stanovnici Delčeva, osim toga, i dalje mogu uživati u uslugama svog lokalnog brice, jer objekt u kojeg jedva stanu dvije osobe prosječne visine, još uvijek radi!
No imamo i mi u Hrvatskoj brijačnicu u kojoj je sav inventar iz 1910. godine. Pronaći ćete je u Požegi, a o njezinoj vrijednosti dovoljno govori podatak kako će uskoro pripasti tamošnjem Gradskom muzeju. Na uslugu arhaičnog zanata još možete naići u dalmatinskim gradovima i na otocima; Splitu, Zadru, Hvaru, itd. Navodno egzistira i jedna u Osijeku, a doznajem kako Zagrepčani jednog od svojih brijača mogu pronaći u blizini Medulićeve ulice.
Iako su oštre britve u međuvremenu zamijenjene više higijenskim žiletima i britvicama, aparatima za brijanje, lako dostupnim pjenama – posjetite meštre od brade, prije no što svoje butige zauvijek ne zatvore!
Ina Alavanja
