Još sam ovdje i uvijek ću biti ... pišem jer osjećam da me trebaš, naravno, jednosmjerno se javljam kao i uvijek, prihvatila sam tvoj izbor - distancu, povukao si se opet. Osjećam tvoj premor, ali prije svega osjećam tvoju neizmjernu tugu, bol, nevoljkost, bezvoljnost i umor uz niz novih nedoumica.
Već sam ti govorila kako sam opstala sve godine koje su bile bolne i teške, paklene ... snaga duha je važna, sanjarenje i mašta pomažu.. Dok sanjariš, opušten si i odmaraš tijelo, regeneriraš ... važno je maknuti se od svih osoba koje prenose negativnu energiju, od trovača misli i duha, briši ih, odmakni se od njih, zaobiđi ih. Ne želim da stradavaš ako ne moraš, pa ni tada, ne napuštam te, jednosmjerno ću se pojavljivati dok god do mene dopire tvoj vrisak koji mi danima tutnji u ušima, sagorijevaš, pretužan si. Sve dok mi ne kažeš da nestanem, da se odmaknem, bit ću s tobom ... uvijek na neki drugi način, ali sam tu, uz tebe i uvijek ću biti.
ZAŠTO TI PIŠEM
Ne želim da stradavaju osobe do kojih mi je stalo - do tebe mi je stalo, bio si uz mene, sad ja, tebe ne napuštam i bit ću jednosmjerna dok god osjećam tvoje vapaje, sagorjevanja, sve dok mi izričito ne kažeš da se maknem i nestanem.
Želim ti svaki korak i udisaj blažen, opušten i sretan, želim ti divan život.
Želim ti da razmisliš o sebi i svom životu, svojim željama, maštanjima, svojim istinskim potrebama.
Želim da budeš dio moga života, želim da budem dio tvoga života.
Pročitajte još priča od blogerica Lily Laum
Želim se smijati kad sam ljuta, znam što je krivo i što je ispravno. Vjeruj mi, umrla bih za istinu o tebi i budi sastavni dio moga života.
Ti si mi još uvijek svijetla točka u tunelu i samo moja duša zna za tebe i moje skrivene želje i žudnju.
Uvijek sam sama, svojim izborom, oči su mi kao led bez obzira na gužvu oko sebe mi je hladno, gotovo ledeno, ti si dio moga tajnoga života, ti si moja skrivena energija, ti si moja malena sreća, želim te uz sebe.
Uvijek sam ovdje za tebe, nikad za sebe i to ne znam objasniti.
Ovdje je tvoja ljubav, tvoja kruna, tvoja karma, sve što u životu trebaš, osvrni se i ne zaboravi na krhotine koje si stvorio, razasute komadiće duše, misli, čežnje, želja… Posljednjim atomima energije čuvam i pokušavam spojiti u smisaonu cjelinu, čekam, a ni sama više ne znam što. Pitam se da li si me ikad volio, da li si me ikad iskreno trebao, da li je sve bio san. Labirinti oko mene i baš uvijek me vraćaju na početak, k tebi.
