Umorili smo se s vremenom... Previše je godina prošlo, previše je pogrešaka bilo, previše trenutaka u kojima smo bili tvrdoglavi i svojeglavi i na kraju previše suza, boli i tuge. Ponekada je jednostano bolje odustati, povući se i čekati da prođe.
Ponekada ljubav nije dovoljna da nadvlada povrijeđen ponos, da se zaborave izdaje i laži. Jednostavno je došao taj dan kada više niti ti niti ja nismo htjeli dati, a ni primiti 'drugu' priliku. To bi bio pokušaj po tko zna koji put, velika očekivanja, a mali pomaci naprijed.
Pročitaj još tekstova od blogerice Miss Dita
Nismo se znali izboriti za sebe, svoju sreći i svoje osjećaje. Tražili smo nešto čega nema i zaboravili jedno na drugo. Stavili jedno drugo u 'drugi plan' i bili nezadovoljni i ljuti sami na sebe. Zaboravili smo razgovarati, izgubili smo razumijevanje, živci su popustili, a problemi se gomilali. Preslabi smo bili da se borimo. Ne pripremljeni da si budemo na prvom mjestu.
Na sreću ostaju nam uspomene i to one najljepše koje nitko ne može pokvariti, a ni ukrasti. I sada na kraju iz poštovanja jedno prema drugome čuvajmo uspomene i nemojmo dozvoliti da povrijeđeni ponos uzrokuju mržnju. Jer voljeli smo se i još se volimo, samo se više nećemo boriti. Naš mentalni sklop je odustao, umorio se i odlučio biti sam.
Miss Dita
