Godine smo proveli zajedno, a nemamo niti jedan dokaz da smo nekad jedno drugom bili sve. Nema fotografija, nema poklona ... nikada nismo bili na putovanju niti igdje zajedno. Imamo samo uspomene nama poznate. Zbog toga je bilo i znatno teže reći zbogom, jer kako objasniti ljudima tugu u očima kada oni nisu niti znali za naše postojanje.
S druge strane lakše je bilo reći zbogom, jer nitko - baš nitko ništa neće pitati. Neće podsjećati... Nitko neće znati kakva je to ljubav bila, nitko neće znati kakav je to bio kraj. Ljubav koju smo mi imali, sve je samo ne tipična. Voljeli smo se ludo, do kraja, ali bez namjere da se za tu ljubav borimo i od nje nešto stvorimo. I oboje nas je rastužio rastanak, jer jednom smo morali doći do toga. Stati na kraj nizanju uspomena koje su bile naše, donjeti odluku koja je bila najzahtjevnija, ali i najjednostavnija. Reći zbogom!
Pročitaj još tekstova od blogerice Miss Dita
Lakše nam je bilo prekinuti nešto što nije bilo stvarno, što nije bilo poznato... I lakše će nam biti krenuti dalje bez suvišnih pitanja okoline ... jer bila je to ljubav za koju nitko nije znao.
Miss Dita
