(ne)muči me LJUBAV
Što mi sad vrijedi sav trud kada je uvijek bio uzaludan!
Što mi vrijedi što sam te toliko voljela, doslovno bila luda za tobom. Nikad mi nitko nije bio važniji od tebe pa ni ja sama. I što mi sad vrijeda sav trud? Ništa!
Ne mogu te samo tako zaboraviti ... još imam ljubavi prema tebi!
Tmurno, sivilo, bezbojnost, bezvremenost... Lutam i gledam pogledom koji nikako da pronađe točku smiraja. S pogledom koji je ukočen, a ništa ne vidim, tek sjene... Zamišljena, stojim kao ukopana, dok lagani povjetarac donosi šum mora i miris soli. Polako razabirem žamor razuzdane gomile, zvuk gitare dopire.
Kako je odluka da popustim postala moja velika životna pogreška
Posvetiti nekome godine života, kada razmišljam o tome nakon svega i nije tako jednostavno. Iako se činilo sasvim logično, ispravno i obećavajuće.
Voljela sam te ili nisam!?
Jesam li te stvarno voljela ili sam samo bila ovisna o boli koji si mi zadavao? Sve između nas je bilo besmisleno, vrtili smo se u krug i ja sam znala kako nikada nećemo stići na pravi put.
Nikada ti neću znati reći NE!
Prošli su mjeseci od kako sam se udaljila od tebe, držalo me jedino to što se ti ne javljaš ... jer ja se nikada ne bih javila prva. I eto javio si se - izbacio me iz ravnoteže.
Je li tvoj odlazak moj uspjeh? Evo što sam naučila!
Vrijeme ide ... nema te ... još uvijek te nema ... a da li ćete ikada biti ... Kako da shvatim i kako da počnem razlikovati želje, snove od realnosti? A tako je lijepo odlutati s mislima daleko i zato uvijek, mašta da, ali za razbibrigu i neformalnosti, opuštanja ... gdje je granica?
Navikla sam da te nema i shvatila kako sam sama sebi najbitnija!
Navikla sam se na to da te nema, da ti ne smijem željeti čuti glas niti vidjeti blistavi osmijeh. Navikla da ne smijem ni maštati o tebi, tvoji smeđim očima, tvome zagrljaju, tvojoj blizini.
Sve dok nisam odlučila 'Dosta! Nećeš više!' bila sam zatrovana tobom!
Osim ... nikada, ni po koju cijenu ne odustati od sebe, ugađati si, živjeti svoj život, biti svoj na svome, moje tijelo, moje srce, moja noga, moj mozak, moja ruka…
Tek sad shvaćam kako je prekid s tobom moja pobjeda!
Praznina koja je ostala nakon tebe mi puno više odgovara nego li sam i mogla zamisliti. Toliko si me gušio da sam tek nakon završetka priče s tobom postala sretna.
Slomljeno srce pomoglo mi je da upoznam samu sebe
'Žene nisu stvorene da bi bile shvaćene, već da bi bile voljene.' (Parker). Dugo sam tražila kako se nositi sa bolovima i konfuzijom koja je nastala, potom sam shvatila da imam slomljeno srce. Sada za sve koji se ne znaju nositi sa slomljenim srcem iznosim djeliće faza koje sam prošla.
Novo
Popularno na blogu
