Mislim zdravo

Objavljeno 30.05.2015.

Promjene se ne događaju preko noći

Mi ljudi ne volimo mnogo toga mijenjati u svom životu. Promjene pomiču granice, bijeg iz tople udobnosti u nešto novo, neproživljeno i još neistraženo. Da ne kažem da su promjene koje poboljšavaju kvalitetu ljudskog života uglavnom malo puta jednostavne i često su zapravo poprilično mučne i jako duge.


Da bismo napravili neku promjenu, važno je stvoriti novu naviku i rutinu. Tek kad neku stvar počnemo raditi automatizirano i bez mnogo tjeranja i razmišljanja možemo reći da nam je nešto prešlo u naviku. Da bi smo usvojili zdravi život kao neku vrstu navike i rutine potrebno je mnogo vremena i truda uložiti u stvaranje dobrih, zdravijih navika koje nisu kratkoročne kao što su dijete koje obećavaju skidanje maksimalnog viška kila u minimalno vremena, već dugoročne, tj. cilj je te promjene primjenjivati svaki dan do kraja života.

Mijenjanje životnog stila ne događa se preko noći. Jednom kad shvatite da vam je dosta svega što vas opterećuje, umara, rastužuje, škodi vam ili sl. počnete razmišljati o tome kako biste mogli ispraviti situaciju u kojoj ste se našli kao i u svemu drugom u životu postoje i „instant“ rješenja. To se mnogima događalo i po više puta, pa čak i meni. Kada su u pitanju velike životne promjene, kao što je promjena samog životnog stila, potrebno je ipak uložiti više vremena i više truda. 

Nije uvijek lako biti gospodar vlastitog uma, pogotovo ako smo bili robovi vlastitih navika dugo vremena vjerujući da takve stvari nisu pod našom kontrolom i da je to jednostavno tako kakvo jest, nepromjenjivo. Ništa na ovom svijetu nije nepromjenjivo, pogotovo kada čovjek nešto zaista odluči, probudi se sa željom u srcu i duši da zaista napravi taj potrebni korak i da dođe do mjesta na kojem želi biti.

Borbe nikad nisu lake. Nekad se borimo s vjetrenjačama. Nekad borbi nismo ni dorasli, jer smo neuvježbani. Možda se borimo dok ne vjerujemo u pobjedu. Tko zna. Svatko od nas individualni je "ratnik" koji sam kreira svoj tijek borbe, taktiku i pokrete. No, koliko god puta da izgubimo, nitko nam ne može zabraniti sanjati o pobjedi jednog dana, vježbati više, učiti više, truditi se više. Bitno je ne odustati. Jer kažu da nije važno koliko puta padneš, već koliko puta ustaneš.

Stoga nema drugog načina za doći na krajnji cilj. Stvar je da se moramo ustati s tog kauča. Prestati plakati. Prestati uzdisati, kajati se i sami sebe sažalijevati. Moramo se prestati nadati čudu, da će nas doći posjetiti smo jer ga mi iz udobnosti svog nerada i manjka truda dozivamo. Nitko neće pomoći nekomu tko to nije zaslužio. Željeti nešto jako nije dovoljno. Uz želju to trebaš osjećati, govoriti, misliti, sanjati, RADITI. Živjeti to

Ustati. Pa i da si se vratio na početak, ili možda puno prije početka, možda si još udaljeniji od cilja nego što si ikada bio. Dok god koračaš, krećeš se naprijed. Bliži si nego da stojiš na mjestu. Neka te udaljenost tvoga cilja ne zabrinjava. Nigdje ti se ne žuri. Važno je stići. Malo po malo, korak po korak, dan po dan, ali bitno je stići.

Promjene nas tjeraju da budemo mnogo više od onoga što smo navikli biti. Tjeraju nas da vidimo tko smo i da otkrijemo vlastite granice. Promjene ne štede čovjeka. Često smo zbog njih zbunjeni, teško nam je. I dok smo usredotočeni uglavnom na to koliko je teško i koliko se mučimo, i koliko smo vremena izgubili trudeći se, nismo ni svjesni da se događa jedna nus pomjena - MI SE MIJENJAMO. 

Bernarda Seba




Povezani sadržaj