Moji su izgovori bili zaista raznovrsni, a ovo su neki od najčešćih:
Ne mogu ujutro jer se moram naspavati ako želim funkcionirati ostatak dana. Ne mogu navečer jer sam umorna nakon cijelog dana. Ne mogu prije obroka jer sam gladna, a ne mogu ni poslije jer će muka za vrijeme treninga. Ne mogu trčati jer vani puše. Ne mogu trenirati jer se danas osjećam loše. Ne mogu trenirati jer moram čistiti sobu, gledati film, pročitati knjigu, otići na kavu. Sve se zapravo svelo na jednu jedinu stvar: NE MOGU TRENIRATI JER MI SE NE DA.
Lijena sam, naporno mi je, umorim se i radije ću pola sata smišljati izgovore za ne treniranje i smisliti sto drugih stvari koje moram obaviti nego odraditi tih pola sata treninga.
Ako ste ikad googlali na Pinterestu ili na Google-u motivirajuće fitness slike, 99% ste naišli i na onu NO PAIN, NO GAIN. E pa, tako je to. Ako se nećemo pomučiti ništa se neće ni dogoditi.
Naše tijelo želi jedno, ali naša psiha uvijek diktira. Koliko sam dana provela blokirajući svoje tijelo psihom, sam Bog zna. Znam da nije jednostavno natjerati se odraditi taj trening. Toliko puta sam započela, zaista, krenula sam, razgibala se, počela trenirati, a onda kada sam se malo zapuhala, baš u trenutku kada mi je srce počelo pumpati više krvi, ja sam se umorila, shvatila: a-a, nikako, ne mogu ja to danas, nije moj dan i odustala. Jer mi se ne da.
Pročitaj još tekstova blogerice Bernarde Seba
Ali natjeraj se. Natjeraj se obući tajice i majicu i tenisice. Natjeraj se otići u teretanu, krenuti u park na trčanje ili se pripremi za trening u vlastitoj sobi, što god tebi odgovara. To je najveći problem. Natjerati se ZAPOČETI. Osim ako niste kao ja u mom stanju nervoze pa sabotirate vlastite pokušaje, velika je vjerojatnost da ako se natjerate trenirati pet minuta izdržati i cijeli trening.
Ne moraš "kao lud" svaki dan trčati 10 kilometara, u teretani dizati 50 kilograma ili napraviti 200 čučnjeva od puta. Ne moraš trenirati svaki dan minimalno sat-dva da bi rekao da si trenirao. Odredi sebi da to moraš i sigurno ćeš svaki dan preskakati treninge jer je to mučenje za početnika. Nemoj da ti trening bude mučenje ili kazna. Shvati da je to anti-stress terapija, da ti pomaže u psihičkom i fizičkom zdravlju, da jačaš i mentalno i tjelesno, da od toga možeš biti samo sretniji i zdraviji.
Ako se natjerate trčati 5 cijelih minuta, nastavit ćete trčati.
Ako se natjerate izdržati pet minuta sklekova,trbušnjaka, čučnjeva, odradit ćete sve serije.
Ako se natjerate započeti, vjerojatno ćete i završiti.
Jer ruku na srce, koliko god nam je teško, koliko god da se umaramo, koliko god da mislimo da ćemo povratiti cijelu utrobu za vrijeme kardija, jednom kad završimo, taj je trening ODRAĐEN.
I onda pustite da vaše umorno tijelo odmori – serotonin luduje, osjećate se apsolutno blaženo i sretno, ponosni ste na sebe, osjećate se kao da možete sve jednom kad ste uspjeli dovršiti taj prokleti trening, znate da ste napravili nešto dobro i korisno za sebe i idete spavati sa smješkom na licu.
Taj se osjećaj može postići i nakon svega 15 minuta treninga. 15 minuta bolje je nego ništa. Razmislite. 15 minuta. Toliko traju reklame koje nam ubace za vrijeme filma. To je polovina dnevne pauze na poslu. Humoristična serija traje duže od 15 minuta. Ponekad se tjestenina kuha duže od 15 minuta. Ponekad stojimo u wc-u duže od 15 minuta. Ponekad peglaš svoju kosu pola sata, a nemaš 15 minuta? 15 minuta je malo. Toliko si vremena u danu možeš priuštiti. A ako ne možeš, lažeš.
Tvoj se problem ne zove "nemam vremena" nego "nemam volje".
A ako nemaš volje onda se ponovno vrati unatrag i pobrini se da riješiš prvu stavku vlastite promjene koja dovodi do discipliniranosti uma – motivaciju.
Bernarda Seba
