U Bratislavu za vikend!

Ne kažem da morate biti ljubitelji hokeja da bi posjetili Bratislavu, naprotiv, mnogo je razloga zašto bi ste trebali upravo sada, u ljeto, otići u taj grad na Dunavu. Iako najveći i kao takav, glavni grad Slovačke, Bratislava se nalazi na samoj granici sa Mađarskom i Austrijom, što je nama kao putniku jako zanimljivo. Možete birati želite li putovati preko Beča (cca 1h udaljenosti između gradova) ili preko Mađarske - upravo tu rutu sam ja odabrala. Prvi razlog je bio što jedinu vinjetu koju moraš kupiti je ona za Mađarsku (74 kune) i osim putovanja po dosadnom autoputu dio puta je i kroz živopisna mjesta Mađarske pa je samim time putovanje zanimljivije!

Kako je nas petero odlučilo zajedno putovati, troškovi koje ću navesti odnose se na 4 odrasle osobe i jednog tinejdžera, benzinski auto i puno slobodnog vremena. Za auto potrošili smo dva tanka goriva i dva puta po 42kn za cestarinu Zagreb - Goričan. 918 kuna bio trošak puta. Ruta kojom smo putovali je jednostavna - ako imate gps. Krenuli smo putem Goričana i po prelasku granice pratili smo Budimpešta znakove do odvajanja za Székesfehérvár pa od tamo pratite Győr i kod izlaza Rajka silazite sa autoputa. Od mjesta Rajka do granice imate 10-tak kilometara i kada uđete u Slovačku još 20-tak kilometara i pred ulazom ste u Bratislavu. 451 kilometar i cca 5 sati vožnje. 

Smještaj smo odlučili potražiti u hostelu pa je lokacijski i po preporuci pala odluka na Freddie next to Mercury koji je smješten za nas na pola puta od dvorane za hokej i pola puta do centra grada. Idealno ako ne želite voziti nakon noćnog izlaska. Ima i besplatan parking za auto. Ako ste više za privatniju varijantu smještaja, putem Airbnb možete pronaći povoljan smještaj u samoj jezgri grada već od 300-tinjak kuna za vikend, hostel za nas petero bio je 101 euro. Baš kao i Zagreb, Bratislava je grad gdje se osjećaj za turizam budi posljednjih godina, jedino što će vam možda biti problem je komunikacija, iako oni nas razumiju, meni je bilo jako teško bez engleskog. Grad nudi pregršt zanimljivih restorana, kafića, noćnih barova, pivnica i turističkih atrakcija. Ponesite badiće jer u blizini grada je i Aquapark pa ako vam bude prevruće možete se tako ohladiti, a i hostel ima mali bazen na napuhavanje.

Subotu smo proveli u putovanju ... ono što je trebalo biti 5 sati ispalo je skoro pa 10. Ujutro u 4 bio je polazak, ali dok smo sve pokupili, popili kavu i rakiju već je bilo i pola 6. Krenuli smo uz pomoć Slavice sa GPS uređaja putem Bratislave i sve je bilo super dok nas Slavica nije skinula s autoputa već u Nagykanizsi ... zaboravili smo unijeti sljedeći grad na našoj ruti, još par puta smo se svađali sa Slavicom i naposljetku kad smo već bili tik pred granicom, cesta kojom smo trebali putovati bila je zatvorena pa su nas manje ljubazni policajci uputili u smjeru koji nam nije bio poznat. Odlučili smo se vratiti dio ceste dok ne nađemo izlaz za Rajku. Uglavnom ... stigli smo uz pomoć prijatelja koji živi u Bratislavi i hvala mu na tome, jer da njega nije bilo još bi kružili po livadama Mađarske među vjetrenjačama.

Rajka je inače mali gradić pored granice, popularan među Slovacima. Na udaljenijim livadama Rajke niknula su sasvim nova naselja jednakih prizemnica. Američki, ali lijepo. Kada se počnete približavati Bratislavi uočiti ćete novogradnju, pregršt lijepih stambenih kvartova i kućica u nizu. 

Stigli smo u hostel taman u vrijeme prijave (od 14h sobe su dostupne). Uzeli smo veliku sobu sa 6 kreveta. Hostel je na 4 kata i ima lift. Iako ima soba koje su lijepo uređene i moderne, mi smo dobili skromniju sobu, ali urednu i čistu. I iznenađujuće je bilo tiho. Hostel ima i free wifi! Nakon male pauze od puta, odjenuli smo navijačka obilježja i uputili se u smjeru Ondrej Nepala Areni - domu HC Slovana. Predivna arena sagrađena u dvije godine (2009-2011) i to na temeljima nekadašnjeg klizališta. Na putu do arene pronašli smo pub Bastion. Ovo je dio grada koji diše socijalizmom, ali ima svoj šarm. Pub nudi raznovrsne vrste piva po OK cijenama (Staropramen 0,5l - 1,45 eur, craft Bastion Blumenthal 0,4l - 2,45 eur, Paulaner 0,5l - 2,95 eur, Patrick cider 0,5l - 1,65 eur i Hoegaarden 0,5l - 2,95 eur). Mi smo se odlučili za Hoegaarden i Staropramen (koje smo pili nadalje na svakoj lokaciji, jer je odličan omjer cijena/kvaliteta!).

Osim toga, pub nudi i hranu koja nije nešto. Po povratku sa utakmice vratili smo se tamo u većem broju. Glad je učinila svoje pa smo naručili hranu. Moja preporuka - probati nešto drugo! Iako je gulaš od jelena i knedle na pari zvučalo odlično, nije bilo baš tako. Za cijenu od 6,50 eur (50,00 kn) nisam očekivala vrhunac gastronomije, jelo je bilo razočaranje. Knedli su bili OK, ali gulaš je plivao u masnoći, iako meso je bilo mekano, sve zajedno nije bilo finog okusa, no glad je svoje napravila.

Po povratku u hostel, navratili smo još u Randal club (http://www.randalclub.eu/sk/virtualna-prehliadka). Iako dečki su odmah sjeli na terasu, ja sam prošetala klubom i ako ste ljubitelj rocka i jačeg zvuka, ovo je pravo mjesto za vas. U prostoru bivšeg kina savršeno funkcionira alternativni glazbeni izričaj, rock legende, pivo i sve ono što možda treba Zagrebu. Uređenje me oduševilo (na linku možete vidjeti svaki dio kluba) i žao mi je što taj vikend nisu imali neki koncert.

Nakon par sati sna, vrijeme je bilo da se odjavimo (do 10h) te smo po uputi recepcionarke autom otišli do Eurovea centra. U podzemnoj garaži parkirali smo auto i sa oduševljenjem dočekali vijest da se parking ne naplaćuje nedjeljom. Eurovea je kino / šoping centar koji svakako posjetite, ne zbog šopinga već zbog predivne arhitekture i još ljepših skulptura koje će vas tamo dočekati. Sagrađen na samoj obali Dunava, centar ima uređenu šetnicu i mnoštvo kafića i restorana i mislim da nema boljeg mjesta za jutarnju kavu (neki i rakiju). U blizini je i zgrada Nacionalnog kazališta.

Od Eurovea centra šetnica ide do starog mosta, koji je srušen i gradi se novi pa morate obilazno oko zgrada prema centru, ali u svakom slučaju neće vam trebati ni 5 minuta i na ulazu ste u staru jezgru. Prije nego napustite obalu Dunava, svakako slikajte se sa pogledom na mostove i na jedan sasvim neobičan most, koji na vrhu ima vidikovac u obliku svemirskog broda. Mi nismo išli tamo, ali čitala sam da se ne isplati plaćati za vidikovac. Ali posjetili smo stari grad. Predivne ulice prepune restorana i kafića, suvenirnica bez "made in China" suvenira, već tradicijskih proizvoda.

Nismo propustili ni Čumila, najpoznatiju skulpturu u gradu. Nalazi se na križanju Laurinská ulice, Panská ulice i Ribarskih vrata. Fontane i trgovi bili su puni, sunce je bilo jako tako da smo ubrzo potražili hlad i hladnu pivu. Svidio nam se restoran Staroslovenska Krčma sa prascem ispred terase. Po izgledu reklo bi se najbolji izbor ako želimo tradicionalnu hranu u srcu starog grada. Nažalost ako ste on the budget ovo nije restoran za vas. Letimičnim pogledom na cjenik - pastrva sa krumpirom - 120,00 kuna. Dalje, na Tripadvisoru nemaju baš dobre recenzije, stoga smo popili pivo i krenuli dalje, jer krulili su nam želuci.

Na putu prema autu vidjeli smo jedan restoran gdje je bio natpis GRILL i na prvi pogled nije djelovao kao dobar odabir. Prazne klupe, oko njega radovi na cesti i mislili smo jel' to dobra ideja. Ispostavilo se da je Rumelka/Zumelka/Pumelka bila odličan izbor za on budget restoran koji osim povoljnih cijena ima i ukusnu klopu. Umelka (http://www.umelka.sk/?xd_design=Menu_detail&id=26) je pivnica / grill restoran sa tradicionalnom jednostavnom hranom, sa pubom, terasom restorana i velikim otvorenim vrtom gdje inače ima i živa glazba. Na terasi restorana zanimljive su klupe i stolovi, neobično izrađeni. Meni je na slovačkom i osoblje ne govori engleski pa je najbolje pokušati komunicirati na hrvatskom i rukama, u svakom slučaju mi smo uzeli gulaš sa knedlama na pari, tri porcije svinjskih rebara sa pečenim krumpirom i pileća krila sa pomesom. Par rundi Staropramena i sokova ceh - 66 eur - 100 kuna po osobi. Omjer cijene i kvalitete 1:1.

Po povratku u šoping centar svratila sam u Billu po piće za put i oduševila se kada sam u škrinji za sladoled ugledala Ben and Jerry's sladoled - oooo veselja. Inače to je sladoled koji sam gledala u serijama na TV-u i uvijek mislila: "Joj kako to dobro izgleda, sigurno je takvog okusa!". Bome i bio je. Prvi put sam ga probala još u Norveškoj i svaki put kad bih ga negdje na putovanju vidjela, pinta je bila moja.  Obožavam Chocolate fudge brownie okus, ali i sve druge koje sam probala bili su odlični. Srećom od danas ga mogu kupiti i u Zagrebu u Foodness shopu (potražite ih na Facebooku)! 

Kako je ovo bio prvenstveno put na utakmicu, planiram posjet Bratislavi još jednom, ovaj put više turistički i gastronomski. Ideja je sa prijateljima otići za vrijeme adventa pa se nadam većem probiru restorana!

Potražite me na Facebooku: Bez muke do nauke!