Nakon pompoznih medijskih natpisa priloga u dnevnim magazinima odlučili smo otići među prvima u taj novi restoran. Pratila sam ga od samog početka, jer radim u blizini i od prvog dana kad sam saznala da se poznata zagrebačka pizzeria zatvorila i da će se u tom prostoru otvoriti brazilski restoran, čekala sam otvorenje i bila uzbuđena zbog nečeg novog. Prostor je ostao isti, uz par promjena u interijeru i ničim previše ne odiše Brazilom, tako da teško da ćete na prvu znati da tamo više nije pizzeria. Na mjestu gdje su se nekad pekle pizze očekuje vas poznati brazilski roštilj zvan CHURRASCO – na sabljama pečeno meso, nešto slično ražnju.
Kako preko emaila ili službene Facebook stranice nisam dobila potvrdu rezervacije otišla sam osobno u restoran i upisala rezervaciju i bez obzira što sam napomenula 20h nekako je na kraju ispalo 19h! Kad smo stigli čekao nas je stol za četvero sa malim valjkom s jedne strane obojen zeleno, a druge crveno. Njime označavate kada želite početi jesti ili kada želite pauzu. Naručili smo koktel Caipirinha koji je nacionalno piće Brazila i bio je odličan. No, oprez jer brzo ćete osjetiti utjecaj alkohola! Također dočekale su nas zdjelice sa crnim grahom (kao gusto varivo od graha), gulaš od junetine rekla bih, zdjelica pečenih krumpira, 2 peciva od sira, zdjelica riže i tri posudice umaka.
Na samoposlužnom stolu našli smo dagnje i škampe, carpaccio od lososa, grčku salatu, salatu od krumpira i jaja (okusom slična francuskoj), naresci i sirevi, male salate od ananasa, rikole i račića, namaz od avokada sa kavijarom, salata od rajčice i Mozzarelle, salata od baby mrkve i cikle, voćna plata od lubenice, dinje i kivija… cijelu noć su obnavljali stol i uvijek ima nečeg za pojesti.
No, mi smo došli zbog mesa, točnije 190 kuna vrijedan slijed od 10 vrsti mesa. Sjedite za stolom, a konobar dolazi do vas, meso na sablji reže na manje komade, a vi hvataljkama uzimate komadić mesa za sebe. Nisam brojala i žao mi je što nisam, jer nekako imam osjećaj da nismo dobili svih 10 sljedova, a i samo osoblje nas je pitalo koliko puta je bilo kod nas! Ono što sam probala je bilo ukusno i tu nemam prigovora, ali količinski pojedena hrana daleko je od plaćenih 190 kuna! Svinjska rebra, pileće srce, janjetina but, juneći but, pileća krilca, kobasice… bilo je tamo još mesa koje nažalost nismo probali, već mogu reći da smo više jeli salate i voće. Meso je sve iz marinade, većina onog što sam probala je bilo mekano i ukusno osim par komada mesa koji su bili žilaviji ili jače začinjeni.
>> Pročitaj još recepata od blogerice Ane Zlodi
Butelja domaćeg vina 150 kuna, koju moraš i čekati i u više navrata napomenuti mineralnu, pa je od petog puta uspiješ dobiti. Neorganiziranost je ono što mi je najviše smetalo. Iz kuhinje jela su stizala bez previše čekanja, ali konobari su sasvim pogubljeni stoga vam toplo savjetujem da pratite što i koliko ste dobili spremite se na čekanje pića.
Za desert dobili smo pečeni ananas koji mi je bio jako ukusan no, nisam mogla saznati da li je istina da su deserti, kao i salata, neograničeni i trebali biti na samoposlužnom stolu, jer sam takvu informaciju pročitala. Ananas je izvana obučen u cimet i šećer pa tako pečen na sablji i zaista je odličan.
Večer je završila sa iznosom od 1280 kuna za četiri osobe, koje nisu bile gladne, ali omjer plaćenog i dobivenog je daleko od očekivanog i smatram da cijena NIKAKO ne opravdava uslugu.
Više iz razloga što sam imala prilike biti u sličnim restoranima u gradovima Europe i tamo za 25 € ili manje dobila sam ne samo hranu, već i piće u cijeni, a količinski se ne mogu mjeriti ni približno.
Stroga, ukoliko zaista imate viška novca i neopisivu želju jesti brazilski CHURRASCO slobodno rezervirajte stol! U protivnom zaobiđite!
