Studentski život u poodmaklim godinama

Međutim, ne može sve u životu biti dobro, uvijek ima nešto što visi i što treba riješiti, uvijek nešto što žulja kao kamenčić u cipeli, neugoda, nelagoda, a kod mene je najveći problem sada prostor za življenje, jer jedno je prespavati, a drugo živjeti negdje.

Tako sam preselila prošli mjesec u iznajmljenu sobu jer mi je putovanje iz sela na brdu pojelo puno vremena, a i bilo je nezgodno stanovati na vrh brda, dolovce među sporednim malenim puteljcima. Prijevoz po vrućini koji baš i nije redovan me samljeo.

A potom sam na teži način ustanovila da od najma koji sada plaćam 1.500 kuna je samo krevet i kratka uporaba kupatila i kuhinje, nema grijanja niti mogućnosti za to osim ako ne platim skoro pa svu struju za cijelu kuću i još kupim grijalicu, e pa taj film neće nitko gledati. Troškovi su enormni ako se upustim u tu avanturu, već sad imam jastuk, jorgan, posteljine, suđa što sam morala seljakanjem kupiti jer nisam imala ranije u sklopu najma, pitam se što sam plaćala uopće. Na blagodat tv i wifi sam zaboravila jer sam prisiljena, posebno me se zadnji puta tražilo novca za te stvake i zato sam odustala od najma jednog studio apartmana, kao nije puno a kad se sve zbroji što je fixno je više od pola plaće.

Hladnoća je uzela danak, koliko je vani toliko je i u sobi temperatura, a bogme bude oko +5, ruke ledene i nos, pokrivam se preko glave. Naravno sve s posljedicom, tako sam dobila upalu dišnih organa, teški bronhitis i odležala 4 dana (koliko je bilo gadno ćeš shvatiti da ako sam s upalom pluća ljetos odležala svega 2 vikenda kad mi  je bilo +39 i  imala sam groznicu). 

Naravno da sam išla liječniku na pregled, morala sam na hitnu jer moj doktor je u našem gradu. Pa sam otišla  na kontrolu kod pulmologa nakon upale pluća, po preporuci infektologa, gdje sam bila naručena, a onda sam dobila novu dijagnozu koja me je rastužila i zabrinula, donijela nova ograničenja, imam astmu. Nije za vjerovati, ja koja sam ljetos po desetak kilometara bez problema pješačila sad se zadišem na tričavih stotinjak skalina.  Dobila sam hrpu lijekova i sa inhaliranjem mi je lakše, za 3 mjeseca idem na novu kontrolu.

Znaš ti mene, ne,  ne odustajem od posla i pisanja, komunikacije, zapisa dnevnika misli. Jer samo seljakanje mi je dalo inspiraciju za priču o stanovanju, a priča sa dadiljanjem je moja istinita crtica iz života, prošlogodišnja i sad s odmakom mi je bilo lako na sve gledati drugačije, sve je dobilo kako se kaže svoje ime i prezime.

Znam što ćeš me pitati i odmah da ti kažem, nije toliko problem ni u kupovini grijalice, već mentalni sklop gazdarice koja ne dozvoljava potrošnju struje van rasvjete i punjenja mobitela, jer ni sama ne zna koliko bi tražila novca za struju je najveća barijera. Ako ti kažem da me sad  pokušava iskamčiti novac za plinsku bocu, jer je mijenjala ranije no obično, čak tjedan dana, a ja ujutro skuham vodu za kavu i navečer ako si nešto ispečem i skuham juhu je pol sata trošenja plina. Pravim se da ju ne čujem. Što drugo napraviti? Svađati se?

Sve u svemu, postala sam student jer studentski živim i studentske brige imam. Jedva čekam ljepše vrijeme da uberem plod stanovanja u sobi a to je biti na terasi i gledati na pučinu i zidine, gušterati se na suncu, nedjeljom kad ne radim, dođe mi sunce na 2 sata kroz prozor, nitko sretniji, u ta doba trčim u kupatilo na kupanje, da odmah mogu u sobu na sunce se ogrijati, kroz prozor grije, zvuči stravično ali je istinito.

U više navrata sam pratila oglase i pregovarala, sve ostalo što sam gledala je skuplje, plus režije i moraš van s 01.04 kad počne sezona, ovdje nema milosti, jer svaki dan preko 100 eura mnogi slažu za najam a ja bih rekla kao i mnogi, za udisanje zraka. A mogu  ići u neko selo sa mrvicu manje plaćenim najmom i imati opet problem s putovanjem i pogledom na šikaru ili susjedov zid, užareni beton ili krov druge kuće, tu su se svi izgradili i nagradili, sve se iznajmljuje.

Bolest kaže da trebam sad i kvalitetan zrak.

Kao što vidiš i znaš, kod mene je opet sve na teži način, pa sad ni ne znam drugačije živjeti, kontinuitet se nastavlja. A primanja? Taman imam za kućne režije ono za hladni pogon, za stanovanje ovdje sa sendvičima i skromnijim obrocima, a i za poneki komad odjeće. Studentski, nema mi druge, još mi samo index fali, he he.

Kao što i znaš a ponavljam ... sa ljetnim stvarima sam došla, na mjesec, možda dva, s malenom torbom, sad sam kupila najnužnije, obući se moram. A stravično je sve skupo, počev od kave koja ama baš nigdje nije ispod 10kn, kao da sam na Manhattanu.

Ne predajem se, dobro me poznaješ, tebi puno pozdrava iz burovitog Dubrovnika ne mogu reći hladnoga jer je čisto ugodno kad nema bure... Nadam se odmoru od same sebe!